Net.hr je istražio neobičnu povezanost grupacije slavonskih poduzetnika i njihov utjecaj u Domovinskom pokretu Miroslava Škore

“Ja bih volio da Škoro samostalno donosi svoje odluke, ali ti ljudi, taj krug oko njega, na žalost ima velik utjecaj”, izgovorio je Nikola Grmoja, politički tajnik Mosta kada je obrazlagao razloge prekida pregovora s Domovinskom pokretom Miroslava Škore i tako je ponovno skrenuo pogled javnosti na one koji tvore “tim Škoro”, na njegove savjetnike i financijere.

No, Grmoja nije htio govoriti o imenima. Opet je sve ostalo na propitivanju na koga je zapravo mislio, i bez obzira što je “tim Škoro” odmah krenuo s otrovnim strelicama prema Mostu, Grmoja ne želi otkriti detalje njihovih pregovora. Ali već i ovo što je izgovorio nadovezalo se na tezu da Miroslav Škoro zapravo nije “komandant” u projektu Škoro, da je više kao glavni glumac u filmu koji režira netko drugi.

“Ali to je odabir gospodina Škore, svatko bira svoje suradnike”, pomirljivo je konstatirao Grmoja i ostavio Škoru s novim teretom sumnje da on osobno uopće ne rukovodi projektom objedinjavanja desnice, nego da je to netko drugi, da i u pregovorima s potencijalnim partnerima glavnu riječ ima “krug” oko njega, a ne on sam.

Ljubav politike i biznisa

Već nakon predstavljanja Domovinskog pokreta u Zagrebu bilo je vidljivo da je Miroslav Škoro izgubio dvojicu utjecajnih savjetnika iz predsjedničke kampanje, Matu Mijića i Matu Radeljića, a da “projekt” preuzima nova ekipa, sa značajno mnogo zastupljenih menadžera, odnosno suvlasnika tvrtke Pevex, ex Pevec. Već dugo hrvatska politička scena nije zabilježila takvu pojavu. Nakon fenomena HDZ-ovih tajkuna iz devedesetih (Miroslav Kutle i sl.) hrvatski poduzetnici i menadžeri su nastojali barem fingirati svoju distancu prema političkim strankama. Ili su donirali svima podjednako ili su donacije i kojekakve aranžmane nastojali zamaskirati. Branko Roglić je bio jedan od rijetkih poduzetnika u zadnje vrijeme koji je otvoreno prijavio svoju financijsku donaciju jednoj novoj političkoj opciji (Mostu), a nakon njega je “ljubav” biznisa i politike postala gotovo tabu.

Daleko od toga da se najbogatiji hrvatski poduzetnici drže po strani od stranaka, ali jednostavno – ne žele to pokazivati. Taj je trend iznenada prekinula jedna cijela jaka trgovačka tvrtka, izrasla na dramatičnom stečajnom postupku nakon propasti prvog osnivača i vlasnika, Zdravka Peveca, i još dramatičnijem preuzimanju sadašnjih vlasnika 2016. godine. Osječka tvrtka, Dicentra, u vlasništvu Marija Radića i Jurice Lovrinčevića kupovala je dionice, izgurala je stečajnog upravitelja i idejno i poslovno prekrojila budućnost Peveca. Za svog stratega u upravu doveli su Krešimira Bubala, dugogodišnjeg osječkog gradonačelnika iz redova HDSSB-a, stranke koju je osnovao Branimir Glavaš, političara bez ozbiljnog poslovnog iskustva. Preuzimanje je bilo popraćeno brojnim incidentima, optuživanjima i podnošenjima kaznenih prijava protiv “bivših”, a Bubalo je prijavio i bušenje guma i fizički napad.

Dobro raspoloženi Mario Radić na osnivačkoj skupštini Domovinskog pokreta Miroslava Škore u veljači (u sredini okrenut kameri) Foto: Pixsell

Baza projekta Škoro

Malo-pomalo vlasnička struktura tvrtke je sređena na način da je uslijedio mir, ali i mogućnost da vlasnici rade s tvrtkom što žele. Pa i da je otvoreno spoje s jednim političkim projektom. Predsjednik uprave Peveca postao je Jurica Lovrinčević, član uprave je Krešimir Bubalo, a predsjednik NO je Mario Radić. U vlasničkoj strukturi u međuvremenu je iskočio kao najveći dioničar njihov poslovni partner i vlasnik PPD-a, hrvatski kralj plina i ključni eksponent ruskih interesa na hrvatskoj poslovnoj sceni, milijarder Pavao Vujnovac (36,62 posto), na drugom mjestu je zajednička tvrtka Radića i Lovrinčevića Dicentra (21,34 posto), onda još i Radić i Lovrinčević imaju svoje osobne pakete dionica (svatko po 7,58 posto), pa slijede ostali dioničari.

Mario Radić  je s Lovrinčevićem još 1994. osnovao tvrtku Dicentra, a posao im je procvao nakon što su 2012. otkupili tvrtku Bobi snacks od austrijske tvrtke Lorenz Snacks Group. Dovoljno je izdvojiti podatak da su 2018. godinu završili s dobiti nešto manjom od 24 milijuna kuna.

Tvrtka Pevec je 2018. završila sa slavljeničkim rezultatima. Ukupni prihodi tvrtke porasli su na 1,954 milijarde kuna dok je neto dobit porasla na 139,6 milijuna kuna.  Za 2018. godinu Pevec je prvi put nakon stečaja isplatio dividendu svojim dioničarima, i to u iznosu od 80 milijuna kuna, što čini 75 posto ukupne dobiti iz 2017. godine. Trenutačna vrijednost dionice tvrtke, zaključno s 1. travnja 2019. godine, iznosi 387 kuna po dionici dok je početkom 2016. godine njena vrijednost iznosila tek 79 kuna po dionici.

Na to more milijuna i milijardi prikopčao se politički projekt Miroslava Škore i nakon svih tih brojki gotovo da se podrazumijeva ono što je Nikola Grmoja dao naslutiti: oni koji jamče ovakav novac vode i glavnu riječ.

Sve se glasnije postavlja pitanje koliko je Škoro samostalan u svojim odlukama, a koliko odlučuju ljudi koji stoje iza njega (i doslovno na ovoj fotografiji) Foto: Pixsell

Kreator financijske konstrukcije

Upravo je Mario Radić, predsjednik NO Pevexa, i vlasnik drugih nekoliko tvrtki (Filir, Dicentra…) osoba koja se odlučila maksimalno posvetiti projektu Škoro. Iako se u romansiranim verzijama priče o Škorinom političkom usponu pojavljivalo nagađanje da se Škoro i Radić znaju jer potječu iz istog kraja, saznajemo da su službeno počeli kontaktirati i surađivati tek u svibnju 2019. godine kada su Mate Radeljić, bivši savjetnik u uredu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, i Velimir Bujanec nagovorili Miroslava Škoru da prelomi mogući politički angažman.

Naime, Miroslav Škoro je odmah naglasio da je on spreman za takav pothvat, ali uz uvjet da se riješi i financijska konstrukcija za takav kompleksni pothvat. Nakon prvih anketa i signala da bi Škoro mogao biti nova politička zvijezda, sve je krenulo mnogo lakše i jednostavnije. Tada su krenuli i prvi razgovori Miroslava Škore i Marija Radića. I dogurali su daleko. Mario Radić je skicirao cijelu financijsku konstrukciju i tako je stvorio svoju neupitnu poziciju u projektu Škoro. On je bio svojevrsni neformalni direktor kampanje, spajao, okupljao financijere, osmišljavao modele financijske podrške.

S kojom motivacijom? Radi se o poduzetnicima koji su iznimno brzo zaradili enorman novac, imaju milijune, ali osjećaju se nekako zarobljeni u “provinciji”, a projekt Škoro im je iznenada otvorio vizuru prema najvišim hrvatskim političkim visinama.

Među formalnim donatorima, u izvješćima prijavljenima DIP-u, Mario Radić i Jurica Lovrinčević pojavljuju se samo s nevelikim iznosom: njihova tvrtka “Filir” uplatila je dva puta po nešto više od 13 tisuća kuna, a nema ni tvrtke “Dicentra” ni “Peveca”.

No, Miroslav Škoro i Pevec jednostavno su se isprepleli. Jedan od ključnih promotra Peveca, zvijezda njihovih reklamnih spotova, komičar Željko Pervan, ujedno se pojavljivao i u spotovima Miroslava Škore i na njegovim skupovima. Također, kada je Pevec otvarao nove trgovačke centre ili slavio kakve obljetnice – publiku je zabavljao Miroslav Škoro, dakako, uz honorar s računa Peveca.

Nova ekipa izbacila je Matu Radeljića iz Škorina tima koji sada ‘Buijici’ kontrira novom desničarskom emisijom ‘Budnica’ Foto: Pixsell

Znakovito otvaranje Peveca u Vukovaru

Primjerice, 5. listopada 2019., Pevec je otvorio novi veliki trgovački centar, a na otvorenju je govorio Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara, tada još HDZ-ovac, a sada već deklarirano osoba sa Škorine liste. “Otvaranje Peveca za Vukovar ima veliku važnost. Radi se o tvrtki koja je dugogodišnji pouzdani partner Vukovara na nizu projekata”, govorio je oduševljeni Penava, a potom pozirao uz Krešimira Bubala, člana uprave Peveca, inače kuma Marija Radića. U  izvještajima s otvorenja objavljeno je da je građanima povodom otvaranja novog dućana, Pevec “osigurao”  i koncert Miroslava Škore.

Bilo je to vrijeme kada se već vodila predizborna kampanja za predsjedničke izbore, kada se objavljivalo da HDZ-ove općine i gradovi otkazuju Škorine koncerte.

Ispreplitanje Peveca i Škore od tada se još više intenziviralo. Pretpostavlja se da je upravo Mario Radić krojio i novi Škorin tim, da je on zatražio da se umjesto Mate Mijića i Mate Radeljića angažiraju operativci koji se neće “miješati u sadržaj”. Mate Radeljić nije dolazio u obzir jer to nije dopuštao Krešimir Bubalo koji se s njim sukobio još u vrijeme dok je bio gradonačelnik Osijeka (a Radeljić radio na Osječkoj televiziji). U timu Škoro je ostao Velimir Bujanec i njegova podrška kroz emisiju “Bujica” – koja se emitira na Z1 televiziji (a onda je prenose i druge lokalne televizije), a radi se o TV kući čiji je vlasnik također postao – Pevec, i to 2017. godine.

Zanimljivo je napomenuti da ostaje misterij od koga su točno slavonski poduzetnici koji su kupili Pevec kupili Z1 i zašto su se odlučili za taj pothvat. Formalno upisana vlasnica Z1 je od 2012. do 2017. godine bila posve nepoznata Ana Krivić, ali ranije je kao vlasnik bila upisana i tvrtka SEE Opportunities registrirana u Singapuru, a kao suvlasnici pojavljivali su se i Slobodan Ljubičić, dugogodišnji suradnik Milana Bandića u gradskoj vlasti, te Mario Špekuljak, bivši pripadnik ATP Lučko, inače rođak Petra Pripuza, kontroverznog poduzetnika, USKOK-ova optuženika (zajedno s Bandićem) u aferi Agram.

Mate Radeljić, bivši savjetnik predsjednice Grabar Kitarović i Škorin strateg iz prve faze predsjedničke kampanje, sada je uključen u novi medijski projekt kojim se nastoji parirati “Bujici”. Osječka TV nedavno je, naime, počela emitirati emisiju “Budnica” koju vodi također živopisan desničar Marko Ljubić i rezultatima gledanosti u kratkom roku ozbiljno konkurira “Bujici”.

Krešimir Bubalo i Ivan Penava na otvaranju Pevexa u Vukovaru

Koja je uloga moćnog Pavla Vujnovca?

Dok se u vrijeme predsjedničke kampanje nastojala prikriti direktna veza Pevecovih menadžera i Škore, nakon odluke o formiranju Domovinskog pokreta Mario Radić se otvoreno pojavljuje uz Miroslava Škoru, a sudjeluje i na gotovo svim sastancima, odnosno, može se reći da više i ne skriva činjenicu da je ključna osoba u timu. Kritičari Miroslava Škore skloni su reći da je i Škoro, zapravo, samo njegov “maneken”. Osoba koja pjeva i nastupa, prezentira glavne programatske ideje, a da je mozak operacije Mario Radić. No, koliko je Radić, veliki dioničar Peveca i predsjednik NO Pevec, i suvlasnik nekoliko drugih tvrtki zajedno s predsjednikom uprave Peveca, u tome solo igrač, a koliko predstavnik cijele grupacije slavonskih poduzetnika u kojoj je ipak najmoćniji gospodar plina Pavao Vujnovac?

Osječki poduzetnik, vlasnik tvrtke PPD (preko ENNA grupe), koja je ostvarila rekordne, astronomske zarade, zahvaljujući neobično ciljanoj pripremljenosti za liberalizaciju tržišta plina, prvo u vrijeme HDZ-ovog ministra gospodarstva Đure Popijača, a potom u vrijeme HNS-ova ministra i Vujnovčeva osječkog prijatelja, Ivana Vrdoljaka, danas je ne samo moćni uvoznik ruskog plina (iz Gazproma) nego je i jedan od najutjecajnijih krojača hrvatskih političkih tokova iz sjene.

Iako se javno govori da se Vujnovac “ne želi eksponirati”, ili “da mu ne treba politika”, činjenica jest da se uvijek nekako naišlo na njega. Poznato je da je upravo njegova tvrtka posudila HDZ-u nekoliko milijuna kada je poslovanje stranke bilo na koljenima, i to preko tadašnjeg tajnika, Milijana Brkića i uz znanje tadašnjeg predsjednika HDZ-a, Tomislava Karamarka, a kada HDZ nije vraćao posuđeno – Vujanovac je prozvao i stranku i Brkića u medijima. Ostalo je zabilježeno da je njegov bivši direktor bio i direktor prve kampanje Kolinde Grabar Kitarović, Ivica Mlinarević, inače dugogodišnji HDZ-ovac. Upravo na posuđenim Vujnovčevim milijunima izrasla je cijela prva kampanja Kolinde Grabar Kitarović.

Pavao Vujnovac većinski je dioničar Pevexa

No, nije Vujnovac bio sam “vezan” za Karamarka i Kolindu Grabar Kitarović. Čovjek koji de facto može zavrnuti plin cijeloj Hrvatskoj ostao je jednako utjecajan i u vrijeme Plenkovićeve vlade. Kada je PPD 2017. blokirao rad državne tvrtke Petrokemije zbog neplaćanja obveza, uslijedio je razgovor na visini: Plenković i Vujnovac su dogovorili nastavak opskrbe, pala je i zajednička fotografija u Banskim dvorima, a zanimljivo je da je posrnulu Petrokemiju tada vodio kao predsjednik uprave Đuro Popijač, bivši ministar kojem je Vujnovac otvoreno zahvaljivao za prvi brzi uspon PPD-a. Nakon što je PPD “spasio” Petrokemiju 2018. slijedi privatizacija posrnule državne tvrtke: novi privatni vlasnici su bili INA i PPD.

Moćni Pavao Vujnovac uključio se u još jedan poslovni pothvat Plenkovićeve vlade: nakon što je na temelju lex Agrokora bivši koncert Ivice Todorića došao u većinsko vlasništvo ruskih banaka (Sber i VTB) trebalo je još samo nekoliko postotaka da bi ruski vlasnici mogli posve neometano upravljati tvrtkom. U siječnju ove godine upravo je PPD uzeo još 6,4 posto vlasništva u Fortenova grupi i tako u tišini zaključio priču.

Cilj su pozicije u vladi…

Dakle, što će Pavlu Vujnovcu još i ova igra s Miroslavom Škoro kad je posve jasno da jednim potezom dopire u Banske dvore ovako i onako i može rješavati što hoće?

Prema jednoj interpretaciji, Vujnovac nije neposredno uključen u akciju Škoro, nego je to prije svega akcija Marija Radića i Jurice Lovrinčevića, a on je, iako je glavni i financijski nemjerljivo jači od njih dvojice, jednostavno dopustio dečkima da se malo pokušaju probiti i u političkim vodama. On sam nije eksponiran, reći će da “nema ništa s time”, ako oni i uprskaju, prekorit će i lako se distancirati, a ako uspiju – zašto ne – bit će to još jedna poluga moći. Ako ne dovoljno za vlastito, samostalno kreiranje vlade, svakako za mogući dogovor oko vlade, trgovinu u kojoj će biti važno koliko je tko uspio dobiti. Teoretski, dečki iz Peveca, s korijenima umočenima  u ruskom plinu, mogli bi se domoći nekoliko važnih resora.

Kum Marija Radića, Krešimir Bubalo, član uprave Peveca, ex Glavašev HDSSB, kažu nam sugovornici iz Osijeka, najavljuje svoje mjesto na Škorinoj listi u 4. izbornoj jedinici, a onda i – ministarsko mjesto u budućoj Vladi. Nije poznato koje je mjesto sebi rezervirao Mario Radić osobno. Možda bi on i dalje ostao nevidljiv strateg? Tobože prvi iza Škore, a zapravo glavni. Osoba s kojom će vrlo izgledno Plenković morati sjesti poslije izbora i razgovarati.

Jedno je sigurno, Pavao Vujnovac, ako i nije uključen u operativu u akciji Škoro, ne protivi se da tvrtka u kojoj on ima najveći udio, podržava taj politički projekt. Jer da se protivi, lako bi to mogao presjeći. S druge pak strane, sigurno je i to da Miroslav Škoro gotovo ništa financijski ne ulaže u svoj vlastiti politički projekt. A ovako prikopčan na grupaciju neobičnih i spretnih brzorastućih hrvatskih poduzetnika izraslih na ruskim i političkim vezama u kojima se očito nikada nije propitivala pozadina, teško će ikoga uvjeriti da je predstavnik političkog pokreta koji želi donijeti promjene u hrvatskom gospodarstvu – na bolje.

No, sudeći po temama koje naglašava u svojim nastupima danas, odustao je od promicanja transparentnosti, modernih poslovnih standarda i poštenja u poslovanju, što je znao još spominjati u prvoj fazi svoje predsjedničke kampanje. Grupacija Miroslava Škore, sa svim tim ekspres poduzetnicima, prema istraživanju javnog mnijenja, ulazi u parlamentarne izbore kao treća snaga. Zato bi svakako bilo poželjno mnogo više transparentnosti i jasnoće.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime