Prve skije u Zagreb je donio legendarni Franjo Bučar, poslije prvi predsjednik Jugoslavenskog olimpijskog odbora. Nisu stigle iz obližnje Austrije ili Slovenije, već iz daleke Švedske, gdje je taj pokretač hrvatskog olimpizma prvi put sudjelovao u nekoj skijaškoj manifestaciji.
Prve tečajeve održavao je osobno, najprije na Cmroku, te iste 1894-te. Još nije postojala Sljemenska cesta pa se tada skijalo na Tuškancu, u Maksimiru, Šestinama i Samoborskom gorju.
– To su bili ljudi iz akademskih krugova. Znači, studenti, pravnici, liječnici … mnogi od njih planinari. Dakle, bio im je taj boravak na svježem zraku, kako bi se reklo, jedan uobičajen način slobodnog vremena – objašnjava Ratko Cvetnić, sportski djelatnik i publicist.
U početku nije bilo razgraničenja između skijaškog trčanja, skokova i alpskog skijanja. Sve se definiralo pokretanjem zimskih olimpijskih igara 1924.
Sama riječ “skija” posuđena je iz nordijskih jezika: na švedskom “skida”, to jest, na norveškom “šida”.
– Dubinska interpretacija bi našla zanimljiv poveznica između tih skandinavskih i slavenskih jezika… Međutim, evo, mi smo se odlučili za izraz „skijanje, skija…” i zadržali smo ga – kaže Cvetnić.
Skijanje je postajalo sve popularnije, a posebno je bilo važno u vojnoj obuci u mnogim zemljama. Skijalo se i u NDH. Nakon rata ubrzo su osnovani skijaški odbori i klubovi. U središte pozornosti dolazi Zagrebačka gora. Skija se uglavnom alpski, ponešto nordijski, a skokova je bilo zaista malo – samo ponešto u Delnicama i Zagrebu. Jedna je skakaonica bila na Tuškancu, na Sljemenu njih nekoliko, ali one već dugo ne postoje.
U novije doba na Sljemenu se održavaju utrke Svjetskog kupa, a ono što Franjo Bučar zasigurno nije očekivao – dogodilo se nakon mnogo godina. Janica i Ivica Kostelić učinili su golem iskorak osvajanjem svjetskih titula i olimpijskih medalja. Janica i kao najbolja svjetska skijašica svih vremena.
– Skijanje je sport visoke tehnologije i teško je samo na osnovu entuzijazma i na osnovu dobre volje i na osnovu ljubavi postići vrhunski rezultat – napominje Cvetković.
