Danas je Tijelovo, svetkovina katoličke crkve na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak. Punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, uvijek se slavi devetoga četvrtka nakon Uskrsa.
Svake godine devetog četvrtka nakon Uskrsa slavi se Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, odnosno Tijelovo, jedan od značajnijih blagdana u katoličkoj liturgijskoj godini.
U Hrvatskoj je blagdan Tijelova 2001. godine proglašen državnim praznikom i neradnim danom, a za Katoličku crkvu svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.
Tijelovo kao posebni blagdan posvećen slavljenju Presvetog oltarskog sakramenta, nastao je u 13. stoljeću, a na cijelo se zapadno kršćanstvo proširio tek u 14. stoljeću.
Duguje se viziji jedne augustinske redovnice, sv. Julijane iz samostana kod Liegea u današnjoj Belgiji.
Ona je imala viđenje punog mjeseca na kojemu je opazila jednu mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak jednog blagdana kojim bi se na poseban način trebao častiti oltarski sakrament.
Na njezinu je molbu mjesni biskup Robert de Thorote za svoju biskupiju uspostavio blagdan koji se na početku zvao blagdan euharistije.
Sveta Julijana je našla sljedbenike koji su žarko promicali ideju toga blagdana i željeli ga proširiti na cijelu Crkvu. U tome su i uspjeli.
Ukratko, papa Urban IV. godine 1264. objavljuje bulu kojom želi blagdan euharistije proširiti na cijelu Crkvu.
Brza smrt spriječila ga je da to doista i učini i tek u 14. stoljeću, 1317. godine, nakon objavljivanja bule pape Urbana IV, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Zapadnu Crkvu.
Teološki razlozi uspostave Tijelova mnogo su dublji. Početkom II. tisućljeća počela je opadati učestalost pričešćivanja. Umjesto toga, kao svojevrsni nadomjestak pričešćivanju, pojavili su se različiti oblici euharistijskih pobožnosti izvan mise. Posebnu je važnost u to doba dobivalo pokazivanje svete hostije. Podizanje je postalo jedan od ključnih dijelova euharistijskog slavlja. Najvažnije je bilo vidjeti podignutu hostiju.
Još možda važniji teološki razlog je poznato osporavanje stvarne Kristove prisutnosti u posvećenim prilikama kruha i vina nakon čega je vjernička javnost zahtijevala i zdušno prihvatila jedan takav blagdan kojim se potvrđivala vjera u stvarnu Kristovu prisutnost u posvećenim euharistijskim prilikama.
