13. svibnja 2025. se navršilo četrdeset i četiri godine od atentata na papu Ivana Pavla II., događaja koji je potresao svijet i ostavio dubok trag u povijesti Katoličke Crkve i suvremenoj povijesti općenito.
Tijekom redovne audijencije na Trgu svetog Petra u Vatikanu, papa Ivan Pavao II. je teško je ranjen hicima iz pištolja koje je ispalio turski državljanin Mehmet Ali Ağca. Papa je pogođen u abdomen, desnu ruku i lijevu šaku, a zahvaljujući brzoj intervenciji liječnika i hitnom operativnom zahvatu u rimskoj bolnici Gemelli preživio je atentat. Taj događaj bio je šok za vjernike diljem svijeta, ali i za sve one koji su u Ivanu Pavlu II. prepoznavali simbol nade, dijaloga i mira.
Papa Ivan Pavao II. atentat je preživio, a kasnije je više puta istaknuo kako svoj život duguje Božjoj providnosti i zagovoru Blažene Djevice Marije. Poznato je njegovo uvjerenje da ga je upravo Gospa Fatimska zaštitila, budući da se atentat dogodio na njezin blagdan. Papa je više puta isticao kako je upravo molitva milijuna vjernika diljem svijeta, koji su se ujedinili u molitvi čim je vijest o atentatu obišla svijet, bila presudna za njegovo preživljavanje. U tom je kontekstu govorio: „Jedna je ruka ispalila metak, a druga ga je vodila“, uvjeren da ga je Gospa Fatimska spasila, ali i da je snaga zajedničke molitve vjernika diljem svijeta odigrala presudnu ulogu u njegovu ozdravljenju.
U godinama koje su uslijedile, papa je osobno posjetio svoga atentatora u zatvoru i oprostio mu, čime je poslao snažnu poruku kršćanskog oprosta i pomirenja.
Danas, dvadeset godina nakon njegove smrti, Ivan Pavao II. ostaje upamćen kao papa koji je Crkvu izveo iz burnog 20. stoljeća i uveo je u novo tisućljeće, suočavajući se s izazovima sekularizacije, moralnih previranja i globalnih promjena.
Obljetnica ranjavanja pape Ivana Pavla II. podsjeća nas na snagu vjere, moć oprosta i važnost ustrajnosti u dobru, čak i u najtežim trenucima. Njegov život i djelo i dalje su nadahnuće milijunima ljudi diljem svijeta, a sjećanje na 13. svibnja 1981. ostaje trajni podsjetnik na krhkost, ali i veličinu ljudskog duha.
