Kao mještani naše zajednice ponosni smo i sretni i bila nam je velika čast poznavati Juru, Ivana i Josipa od milja zvanog Đimi, surađivati i živjeti s njima. Nažalost druženja i planove sa sumještanima i vatrogascima prekinula je njihova bolest.
Velika hvala našim dragim mještanima, vatrogascima Dobrovoljnog vatrogasnog društva Turkovići Josipu – Đimiju, Juri i Ivanu koji su nas u roku od dva mjeseca zauvijek napustili.
Hvala im što su bili spremni u svakom trenutku za vrijeme svoga života uključiti se u provedbu svih aktivnosti u našim Turkovićima, pomažući svojim mještanima, svojoj zajednici, sudjelujući aktivno i na raznim područjima društvenog života kada se god za to pokazala potreba.
Bili su ponos našeg sela i dugogodišnji aktivni članovi DVD-a Turkovići.
Jure poznat kao gradonačelnik grada Ogulina, predsjednik Vatrogasne zajednice Grada Ogulina u vremenu kada se u Ogulinu osnovala Javna vatrogasna postrojba.
Ivan poznat u našoj sredini kao vrsni stolar – poduzetnik koji je proizvodio namještaj za opremanje interijera, kuhinje, ormare, prozore, vrata, građevnu stolariju i ostale proizvode od drveta.
Josipov-Đimijev najvažniji segment bio je rad u vatrogastvu, a izuzetno intenzivan bio je rad s djecom.
Kroz vježbe, igre i natjecanja djeca od 6 do 12 godina u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Turkovići učila su o važnosti timskog rada, pomaganju drugim ljudima, ali su i uvježbavala vještine koji će im biti od velike koristi u budućnosti.
Znanje stečeno u obuci i vježbanju pokazali su na brojnim gradskim i županijskim natjecanjima u kojima su odjeljenja izvodila vježbe sa vatrogasnim aparatima-brentačama. Ovakve vježbe služe za međusobno upoznavanje, druženje, ali i za promicanje vatrogastva.
Vatrogastvo je jedno veliko humano zanimanje i zato smo zahvalni našim pokojnim članovima Juri, Ivanu i Josipu-Đimiju što su ga toliko voljeli.
Kao mještani naše zajednice ponosni smo i sretni i bila nam je velika čast poznavati Juru, Ivana i Josipa od milja zvanog Đimi, surađivati i živjeti s njima. Nažalost druženja i planove prekinula je njihova bolest koja je bila jača i njihovo srce više nije moglo izdržati. Prerano se završio njihov život. I ako su pozvani i otišli na Nebo, jer i tamo trebaju dobre ljude, sjećanja na njih ne mogu otići, ona su vječna. Taj njihov vedri duh pun planova i optimizma nikada nećemo zaboraviti. Vrijeme koje smo proveli s njima uvijek ćemo pamtiti.
Hvala im na njihovom znanju, plemenitom srcu i humanom djelovanju.
Počivali u miru dragi naši prijatelji.
