5. kolovoz je zasigurno najvažniji dan u hrvatskoj dugoj povijesti, jer je Hrvatska tog dana pred 31 godinu konačno ostvarila oslobađanje svog okupiranog teritorija i zaokružila svoju teritorijalnu cjelovitost (Podunavlje je kasnije reintegrirano mirnim putem). Hrvatska je na putu svoje samostalnosti i ostvarenja tisućljetnoga sna prošla kalvariju Domovinskog rata, agresije JNA i pobunjenih Srba koji su 1991. godine prognali stotine tisuća Hrvata sa svojih ognjišta, opljačkali im i popalili imovinu i srušili sve sakralne objekte. Hrvatska je na današnji dan ostvarila pobjedu svih bitaka i ostvarila najuzvišeniji čin, slobodu u briljantnoj VRO Oluji kojom je oslobodila trećinu svog teritorija.
Ipak, ostaje dojam da neki Hrvati taj dan ne vrednuju dovoljno uzvišeno. Pogledavši obiteljske kuće od Lomosta, preko Prapuća do Puškarića, hrvatskim barjacima okićeno je jako malo kuća. Hrvatski stijeg je jedan od simbola naše državnosti, i zato je nerazumljivo da je njime okićeno tako malo kuća. Ako pogledamo SAD, vidimo da je skoro na svakoj kući zastava njihove države koju s ponosom dižu i spuštaju svaki dan i drže izvješene za državnih blagdana. Kod nas nažalost nema tog osjećaja, te je ovo prilika da se mnogi zamisle, koliko dostatno poštuju žrtve hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za današnju slobodnu i suverenu Republiku Hrvatsku.
