Dok gradska vlast predlaže gotovo dvostruko povećanje vrijednosti boda komunalne naknade, a roditelji već plaćaju gotovo 58 posto skuplji vrtić, službeni podaci otvaraju pitanje zašto Grad Ogulin godinama nije ostvarivao prihode od posebne naknade za odlaganje otpada iz drugih gradova i općina.
Na predstojećoj sjednici Gradskog vijeća odlučivat će se o prijedlozima novih odluka o komunalnoj naknadi, koje bi se primjenjivale od 1. siječnja 2027. godine.
Vrijednost boda povećala bi se s 0,5033 na 1,00 euro po četvornome metru godišnje. Uz promjene komunalnih zona, pojedinim kućanstvima računi bi porasli i više od 100 posto.
Primjerice, vlasnik kuće od 150 četvornih metara koji je dosad plaćao 47,56 eura godišnje, prema predloženim koeficijentima plaćao bi 112,50 eura, odnosno 136,5 posto više.
Istodobno, roditelji djece u Dječjem vrtiću „Bistrac“ već su suočeni s povećanjem mjesečne cijene s 95 na 150 eura, što predstavlja dodatnih 660 eura godišnje za obitelj koja vrtić plaća svih dvanaest mjeseci.
Posebnu pozornost zaslužuju podaci o odlagalištu otpada Sodol.
Prema informacijama iz medija, komunalno društvo SKG d.o.o. tijekom protekle četiri godine ostvarilo je gotovo sedam milijuna eura prometa od odlaganja otpada iz drugih gradova i općina.
Međutim, Grad Ogulin od 1. siječnja 2022. godine nije ostvario ni euro prihoda od posebne naknade za korištenje odlagališta za otpad iz drugih jedinica lokalne samouprave.
Članak 103. Zakona o gospodarenju otpadom uređuje pravo na takvu naknadu, čija najviša stopa iznosi 20 posto zakonom određene cijene odlaganja miješanog komunalnog otpada, uz propisane uvjete i mogućnosti oslobođenja.
Tako bi potencijalni prihod za promatrano razdoblje mogao iznositi čak 922.291 euro. Taj iznos nije utvrđeno potraživanje Grada, a njegova ostvarivost ovisi o zakonskoj osnovici, količinama otpada i eventualnim odlukama o oslobođenju od plaćanja.
Ipak, ostaje pitanje zbog čega Grad po toj osnovi nije ostvario nikakav prihod?
Grad Ogulin istodobno se odlučio i na kreditno zaduženje radi ulaganja u vrtićku infrastrukturu, što će podrazumijevati buduće obveze gradskog proračuna.
U takvim okolnostima opravdano je pitati jesu li prije povećanja financijskih obveza građana razmotreni svi zakonom predviđeni izvori prihoda.
Jesu li postojale odluke o oslobođenju od plaćanja naknade za Sodol? Jesu li sklapani odgovarajući ugovori? Zbog čega naknada nije naplaćivana i planira li Grad njezinu naplatu u budućnosti?
Samo neostvarivanje prihoda ne znači nužno nezakonito postupanje, ali građani imaju pravo na jasno obrazloženje financijskih odluka gradske vlasti.
Ako se od Ogulinaca traži da plaćaju više za vrtić i komunalnu naknadu, najmanje što mogu očekivati jest odgovor zašto Grad godinama nije ostvarivao prihod od zakonom predviđene naknade za odlaganje tuđeg otpada.
Jer odgovorno upravljanje gradskim financijama ne podrazumijeva samo povećavanje prihoda od građana, nego i transparentno upravljanje svim drugim mogućim izvorima prihoda.
