U četvrtak 23. travnja u župi sv. Jurja u Zagorju Ogulinskom skromno u nazočnosti župnika koji je služio misu je proslavljen blagdan nebeskog zaštitnika župe sv. Jurja.
Jurjeva koja je u Zagorju najveći godišnji blagdan i susret domaćih vjernika i brojnih hodočasnika, ove je godine bio nažalost vrlo sjetan zbog dominirajuće pandemije coronavirusa. Za Jurjevu je prethodnih 20 godina izlazilo i godišnje glasilo župe i mjesnih odbora Zagorja, Ribarića i Desmerice, no ove godine Kolišće je zbog objektivnih razloga izostalo.
Ipak, u tisku je knjiga koja će sintetizirati svih prethodnih 20 brojeva i biće prava kronika župe proteklih 20 godina. Tijekom ove godine Zagorci ipak, ako se situacija oko pandemije smiri, planiraju objaviti i 21. broj Kolišća.
Župnik Miloš je na početku poručio da je dobro imati za uzore svece ili one koji su na putu svetosti, pogotovo u današnje teško vrijeme kada nam svijet daje jake izazove i kada se trebamo stalno hraniti duhovnošću. Sv. Juraj čašćen je u cijelom svijetu pa tako i u župnikovoj rodnoj Bosni gdje su se žene za turske vlast tetovirale likom sv. Jurja, čime su označavale da su kršćanske te nisu odvođene u roblje.
O nama danas ovisi želimo li zemaljskog ili nebeskog kralja kojeg je odabrao sv. Juraj, unatoč tome što je zbog toga za cara Dioklecijana ne želeći napustiti svoju vjeru i Krista bio mučenički usmrćen.
Danas u svijetu postoji mnogo modernih zmajeva kojima se ljudi prepuštaju i time očekuju instant oslobođenje. Izlaz tražimo u 3. 7. i 9. postaji križnog puta, jer bez križa nema spasa. Bog je uvijek uz nas, no o nama ovisi hoćemo li ga tražiti. Svi koji su ga prihvatili, vidljivi su u našoj sredini. Nastojmo živjeti u skladu s Božjim zakonima, zaključio je svoju blagdansku homiliju vlč. Miloš.
