Lijepo vrijeme i duži dani mame nas u prirodu, sada u vrijeme socijalnog distanciranja možda i više nego ikada. Iako je odlazak u prirodu s ljubimcem i sloboda koju to pruža nenadmašan osjećaj, moramo biti odogovorni vlasnici i biti svjesni opasnosti koje vrebaju, kako bismo svog ljubimca maksimalno zaštitili.
U sljedećih nekoliko članaka htjela bih vam ukazati na neke od najčešćih opasnosti s kojima se ljubimci mogu suočiti. Tako ćemo pisati o krpeljima i bolestima koje prenose, ugrizu zmija, toplotnom udaru, otrovnim gusjenicama, otrovnim gljivama.
Ugriz zmije otrovnice
U hrvatskoj imamo 3 vrste zmija otrovnica, porodica Viperidae. Najotrovniji je poskok, koji može usmrtiti i odraslog čovjeka; zatim riđovka i najslabije poznat i najmanje otrovan planinski žutokrug.
Sve tri otrovnice imaju karakteristične šare po leđima, a od neotrovnica ih možete razlikovati po okomitim zjenicama, dok neotrovnice imaju okrugle zjenice. Poskok ima još jedinstven ‘rog’ na nosu po čemu se razlikuje od svih drugih zmija, a riđovka ima bijelu prugu ispod vrata. Raširene su po cijeloj Hrvatskoj, a na našem su području relativno česti poskok i riđovka te im se staništa često i preklapaju (iako na istom mikroteritoriju neće živjeti različite vrste).
Ugriz zmije kod životinja nije rijetkost. Svake godine u našim ambulantama saniramo nekoliko ugriza. Najčešći su ugrizi u proljeće kad zmije postaju aktivne i ljeti za vrijeme velikih žega, tj. sparina.
Nešto češće budu ugrizene mlade, neiskusne i znatiželjne životinje koje nisu svjesne opasnosti. Zbog toga su kod pasa ugrizi većinom na njuški i glavi, a kod mačaka na prednjim nogama. Kod ostalih domaćih životinja ugrizi pretežno budu na nogama zbog slučajnog nagaza na zmiju.
Napadnuta životinja najprije će bolno jauknuti i odskočiti, a zatim slijedi strah i panika koji također mogu biti kobni. Vrlo brzo nakon ugriza nastupa edem (oteklina) u području oko ugriza i vidljive su 1-4 rupice koje krvare. Zatim slijede poremećaji probavnog sustava u vidu proljeva i povraćanja, a nakon toga dolazi do kolapsa cirkulacije, gušenja, poremećaja u zgrušavanju krvi, oštećenja bubrega, pada krvnog tlaka i uginuća. Moguće je oštećenje središnjeg živčanog sustava kao i oteklina jezika i glotisa zbog čega životinja ne može gutati niti disati.
Jačina simptoma ovisi prvenstveno o količini otrova koji je ubrizgan, ali i o veličini napadnute životinje i mjestu ugriza. 75% ugriza su tzv. suhi ugrizi, tj. ugrizi upozorenja bez ispuštanja otrova. Zmija svojom voljom odlučuje hoće li i koliko otrova ispustiti, a to ovisi o tome je li već ranije ispraznila otrovnu žlijezdu, koliko je razdražena te želi li plijen samo opomenuti ili ubiti.
Što učiniti ako dođe do ugriza?
Ukoliko vam ljubimca ugrize zmija, prvo treba životinju odmaknuti od mjesta gdje se ugriz dogodio i smiriti. Zatim treba ugrizeno mjesto imobilizirati i ukoliko je moguće, spriječiti životinju da hoda. Nemojte isisavati otrov i nemojte hvatati i ubijati zmiju. Vrlo često se u takvim paničnim postupcima dogodi da vlasnik bude napadnut od strane tako razdražene zmije.
Kad ste životinju sklonili na sigurno i umirili, trebate kontaktirati najbližeg veterinara i najaviti dolazak, a zatim ukoliko je ikako moguće životinju nositi do auta, ne puštati ju da hoda. Ovo je vrlo važno jer kretanje ubrzava raspodjelu otrova po tijelu.
Neki preporučaju da se mjesto ugriza hladi kako bi se ublažio otok, iako su otrovi zmija termolabilni pa ih zapravo toplina inaktivira.
Prognoza ugriza na području glave ili noge je povoljnija od prognoze ugriza na području prsa ili trbuha. Može se dogoditi da životinja bude ugrizena u blizini neke krvne žile i otrov bude ubrizgan direktno u krv i takav ugriz je vrlo nepovoljne prognoze jer nema otoka, često je teško dokučiti što se događa sa životinjom i otrov se direktno šiti po cijelom tijelu i takvu su ugrizi fatalni, a ugriz u jezik je jednako opasan kao i ugriz u krvnu žilu.
Po dolasku veterinar će procijeniti stanje životinje i dati potrebnu terapiju ili provesti dodatne pretrage krvi i urina.
Kod oporavka životinje važno je životinju poštedjeti od velikih napora neko vrijeme. Oštećenja bubrega i poremećaji zgrušavanja spontano prolaze, a edem na mjestu ugriza se može zadržati i do dva tjedna te mijenjati bolju od ljubičaste, plave prema smeđe žutoj.
Nedostatak antitoksina
Ono što bih htjela posebno naglasiti i upozoriti vlasnike jest da nema antitoksina. Antitoksin protiv otrova europskih ljutica, koji je bio temelj terapije ugriza zmija, proizvodio je naš Imunološki zavod i bio je prepoznat diljem Europe kao najbolji protuotrov. On se više ne proizvodi, zalihe su potrošene i ne možemo ga više nabaviti. Možda neke ambulante imaju još na zalihi koju dozu, ali generalno se on više ne može nabaviti u veledrogerijama.
Koliko će tekućinska terapija, antibiotici, kortikosteroidi i antihistaminici koje se koriste kao potporna terapija biti dovoljni da se životinja izvuče, ovisi o već prije spomenutim faktorima – količini otrova, veličini životinje i mjestu ugriza, ali svakako to što nemamo antitoksina unosi nemir u nas veterinare koji se redovito susrećemo s ugrizima zmija i zbog toga još jednom apeliram na vlasnike da budu vrlo oprezni kako do ugriza ne bi niti došlo.
I na kraju, ne ubijajte zmije, one imaju svoju ulogu u ekosustavu i korisne su. Imajte na umu da smo mi njima na staništu i da nikada zmija neće napasti bez razloga.
