Politička svakodnevica u Ogulinu sve više podsjeća na dobro uvježbanu predstavu – uvijek isti glumci, uvijek ista publika, i uvijek ista dramaturgija. Projekti, radovi, presijecanja vrpci – sve je tu. No ispod te pozornice skriva se priča o netransparentnosti, selektivnom zapošljavanju i komunikacijskoj dominaciji jedne političke struje.
Projekti – radovi bez konteksta
U posljednje vrijeme gradski medijski prostor preplavljen je slikama asfaltnih radova, rekonstrukcija ulica i „velikih koraka prema naprijed“. No pitanja građana i dalje stoje – zašto neka ulica traje četiri godine, dok se druge odrađuju pred izbore? Tko potpisuje dodatne troškove i zašto se o njima ne raspravlja na sjednicama Gradskog vijeća?
Prava obilaznica ostaje san, a strateške investicije u gospodarsku zonu – tema beskonačnih natezanja s Hrvatskim šumama. Sve to pokazuje obrazac upravljanja koji nije ni strateški ni uključiv – već kampanjski i reaktivan.
Zapošljavanja – sustav za podobne
Ogulinska javnost odavno više ne vjeruje u natječaje. Sve je više priča o „internim dogovorima“, selektivnim zapošljavanjima i pozicijama koje se čuvaju za podobne, a ne sposobne. Mladi koji nisu politički “umreženi” sve češće pakiraju kofere – jer u Ogulinu nisu izgubili volju, već prostor za šansu.
Automehaničar s političkom kilometražom
Posebnu pažnju javnosti izazvao je gradski vijećnik iz Otoka, inače automehaničar, koji se etablirao kao vjerni vozač birača na izbore, ali i kao redovni servisni partner gradske tvrtke Vodovod i kanalizacija. Činjenica da se ugovori dodjeljuju upravo njegovoj radionici otvara pitanje sukoba interesa – i što se zapravo servisira u ovom slučaju: vozila ili politička lojalnost?
Mediji – mikrofon za jedne, tišina za druge
Radio Ogulin i Ogportal, financirani iz gradskog proračuna, odavno su izgubili status neovisnih javnih medija. Umjesto pluralizma mišljenja, imamo programsku šutnju o oporbenim prijedlozima i redovne PR objave gradske uprave. Djelatnici istih ustanova, s obje strane mikrofona i tipkovnice, godinama oblikuju medijski prostor kao produženu ruku vlasti – umjesto da služe javnosti kojoj su formalno dužni.
Zaključak
Ogulin danas nije grad bez potencijala. Ali postao je grad u kojem se ideje ne vrednuju prema stručnosti, već prema podobnosti. Grad u kojem se pitanja ne slušaju, već brišu. Grad u kojem se politika svela na predstavu za kamere – dok stvarne potrebe građana ostaju bez odgovora.
Vrijeme je da se Ogulin prestane tretirati kao PR kulisa i da se počne razvijati kao grad u kojem se rad, znanje i odgovornost cijene više od članstva, kumstva i podobnosti.
Što HDZ Ogulin nudi – i zašto to nije samo promjena boje
Iako već godinama djeluje iz pozicije oporbe, HDZ Ogulin nije odustao od borbe za pravednije i učinkovitije upravljanje gradom. U uvjetima gdje je medijski prostor zatvoren, gdje se sve političke poruke filtriraju kroz pristrane kanale poput Radio Ogulina i Ogportala, a prostor za sučeljavanje ne postoji – nije lako doći do građana s vlastitim porukama.
Unatoč tim barijerama, HDZ Ogulin je pokazao ustrajnost.
Pitanja su postavljana na sjednicama Gradskog vijeća, traženi su odgovori, predlagana su rješenja. Nisu svi prijedlozi prihvaćeni – nerijetko su ismijavani ili ignorirani – ali je poruka bila jasna: Ogulin zaslužuje više.
Sada, s novim izborima na vidiku, HDZ u Ogulinu ne nudi samo “drugu opciju”. Nudi drugačiji način vođenja politike. Nudi pristup temeljen na odgovornosti, konkretnim projektima i mjerljivim ciljevima.
Program koji će biti predstavljen građanima u idućim tjednima neće biti samo skup obećanja. Bit će to dokument s vizijom – kako zaustaviti odlazak mladih, kako razvijati poduzetničku infrastrukturu, kako vratiti povjerenje u institucije grada i kako ponovno uključiti građane u odlučivanje.
HDZ Ogulin vjeruje da politika mora imati sadržaj – a ne samo parole.
Vjerujemo u grad koji funkcionira – ne za jednu stranku, nego za sve građane. Grad u kojem vijećnici ne služe kao lojalna vojska, nego kao stvarni predstavnici ljudi. Grad u kojem se rad ne svodi na improvizaciju i PR, nego na plan, nadzor i odgovornost.
Nismo tražili privilegije. Nismo imali pristup mikrofonima ni kamerama. Ali smo radili – i radit ćemo još više.
Jer Ogulin zaslužuje politiku koja ne skriva istinu, koja ne koristi javna sredstva za privatne kampanje i koja zna razliku između vlasti i vladanja.
Pred nama je prilika da tu razliku napokon napravimo stvarnom.
