“Svi neistomišljenici SDP-a našli su se na meti “trolova”, lažnih stranica i profila te samozvanih „spasitelja“.”
Pred desetak dana ogulinski HDZ predstavio je svoje kandidate za izvršnu vlast, Tomislava Lipošćaka i Anđelku Salopek. Iako kampanja još službeno nije počela i sve političke opcije još uvijek čekaju trenutak za aktivniji ulazak u kampanju, na društvenim mrežama se „užarilo“. Tim povodom razgovarali smo s Tomislavom Lipošćakom, najčešćom metom lažnih stranica i profila.
Tomislave, dojma smo da je nakon najava vaših kandidatura započela medijska hajka na društvenim mrežama, osobito s lažnih profila i stranica. Kako se nosite s time?
Ma nije to ništa novo, samo se intenzitet mijenja ovisno o dnevnopolitičkoj situaciji. Svjedoci smo da su se u posljednje četiri godine svi oni koji su se usudili reći nešto što nije odgovaralo Domitroviću i njegovom SDP-u našli na meti razno-raznih trolova, lažnih stranica i profila te samozvanih „spasitelja“.
Kako se nosim s tim? Ima dana kad je smiješno, a ima dana kad baš i nije. Čitaju djeca i obitelj raznorazne uvrede, neistine pa čak i prijetnje. Bude suza i svega, ali to daje dodatni motiv za daljnji rad i borbu protiv takvih anomalija. Da ne upotrijebim neku težu riječ.
O prijetnjama ste i ranije pisali i govorili. Do kuda je to došlo i kakve su posljedice?
Već i ptice na grani znaju da mi je suprug SDP-ove zamjenice gradonačelnika, gospođe Salopek Šumonja konstantno prijetio preko društvenih mreža. Vrhunac je bio kada se za to koristio policijskom aplikacijom i povjerljivim podacima za koje MUP garantira da su anonimni i da neće biti dostupni baš svakom i javno. Tada je osvanula i fotografija moje obiteljske kuće uz poruke o osveti.
Nije vam baš svejedno kad to pročita vaše dijete u osnovnoj školi i u suzama i strahu ti to pokazuje. Podigao sam i kaznenu prijavu pa dalje ne bih o tome. Žalosno je samo što se nitko, ali baš nitko od SDP-a i Domitrovićevog najužeg kruga o tome nije očitovao! Ali, to više govori o njima samima…
Kako ste i sami rekli, „lažnjaci“ na društvenim mrežama su u punom naletu.
Tako je. Ali, ispravit ću vas. Nisu to pravi lažnjaci. Cijeli grad zna tko stoji iza tih, takozvanih lažnih stranica i kada su pokrenute te pod kojim imenom. Kasnije su ih mijenjali po potrebi. Lažni profili dopisuju se sami sa sobom. Čak i pojedini gradski vijećnici koji, eto, u proteklom mandatu nisu „pisnuli“ na sjednicama vijeća, noću se pretvaraju u „facebook ratnike“ pa pišu ohrabreni tko zna čime. Ujutro, kad „hrabrost“ u krvi popusti, ustaljena je praksa da brišu komentare.
I naravno, kad vidimo tko su mete napada i u kojim trenucima se događaju, lako je utvrditi “odakle vjetar puše”!
Kako poslije svega toga uopće imate volje za daljnje djelovanje i politički rad?
Ponekad se i sam zapitam, ali realno, najlakše se sakriti iza lažnog profila i stranice ili dati zadatke partijskoj omladini da šire razno razne neistine i priče. Upravo mi to daje motiva za daljnji rad. Kad vidim da se pola grada boji nešto napisati i javno istupiti, to me stvarno žalosti. Toliko je straha od javnog djelovanja u zadnjih nekoliko godina da to više nije normalno.
Ljudi se boje javnog linča preko lažnih stranica, profila i „spasitelja“. Zadire se u obitelji, djecu i profesionalni život i to ne samo sa lažnih profila. Tzv. neovisni portali u službi vladajućih to rade bez zadrške. Ono što je moja obitelj prošla u protekle četiri godine, ne bih poželio nikome. Od zadnje kampanje pa nadalje. Ne postoji član moje uže ili šire obitelji koji nije bio „na tapeti“.
Koja je Vaša poruka na kraju?
Upravo zbog svih ovih anomalija o kojima sam govorio ranije, potrebno je neke stvari razgolititi i vratiti u normalu.
I unutar stranke često spominjem “kulturu različitog mišljenja”. Zbog nje sam i sam ponekad imao problema, čak i u vlastitoj stranci. Međutim, pokazalo se kako je to jedini ispravni put, način djelovanja i uključivanja drugih u procese odlučivanja.
Gradsko vijeće bi trebala biti „pozornica“ za političku utakmicu i raspravu. Ne lažne stranice, trolovi i ponoćni piši-briši „facebook ratnici i heroji“. Barem je tako u svim kulturnim i civiliziranim sredinama.
Ogulin mora opet postati mjesto u kojem će svatko moći reći što misli, kritizirati i predlagati bez straha. Bez straha da će biti napadnut na društvenim mrežama, radio emisijama i drugim kanalima gdje se ne može argumentirano razgovarati i braniti. Želja mi je da takvo mjesto Ogulin ponovno postane!
