Otkako je u Europi zabranjeno korištenje sredstva protiv klijanja na bazi klorprofama, proizvođači krumpira našli su se u velikim problemima. Jedini način kako mogu sačuvati krumpir su moderna skladišta, a njihova je gradnja skupa. Trebalo je brzo djelovati, pronaći novac kako bi se pomoglo domaćim proizvođačima koji su prošlu godinu završili u gubicima.
Prošle godine krumpir je rekordno rodio. Prodaja u sezoni podbacila je zbog epidemije, nije bilo ni sajmova, pa je mnogima dio uroda propao ili su ga prodavali u bescjenje. Umjesto po kunu i trideset lipa, koliko iznosi cijena proizvodnje, neki su ga prodavali za samo pola kune po kilogramu.
– Gledajte, sad se nama događa apsurd. Da je sad niska cijena krumpira i sad ga mi zbog vremenskih uvjeta moramo prodati. Vidjet ćete, za 2-3 dolazit će krumpir po puno skupljoj cijeni, a mi ga ne možemo držati do 6 mjeseca jer nemamo hladnjače, kaže proizvođač Miroslav Janušić.
Jer, korištenje sredstava protiv klijanja, zabranjeno je. Zato su Hrvatskoj prijeko potrebna skladišta. Potpisani su prvi ugovori o sufinanciranju njihove gradnje.
– Mi smo inače proizvođačka organizacija koja ima vlastitu proizvodnju i skladišne kapacitete koji su sad jednostavno premali. Krumpir, znate i sami – treba stajati duže vrijeme, a bez kemijskih sredstava to je nemoguće postići, tvrdi Nenad Ilijaš iz BELPACK-a.
Država će sufinancirati čak 32 prijavljena projekta, i to sa 115 milijuna kuna.
– Sjeverozapadna Hravatska najvećim dijelom pokriva manje proizvođače koji su se urpavo kroz ovu inicijativu udružili ali isto tako iammo i projekte u Slavoniji, u Lici. Tako da će veliki dio proizvodnje krumpira biti skladišteno u novim modernim skladištima, najavljuje Zdravko Tušek, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede,
No i uza sve potpore, mnogi proizvođači odustaju od proizvodnje krumpira. Domaćem proizvodu cijenu ruši uvozni. Prije dvadesetak godina proizvodili smo više od 700 tisuća tona, danas jedva 170 tisuća tona krumpira.
