Nakon što je tri godine zaredom Valentina Blašković, magistra primarnog obrazovanja i informatike, učiteljica informatike u Prvoj osnovnoj školi Ogulin, proglašena među 500 najuspješnijih odgojno-obrazovnih djelatnika u Republici Hrvatskoj; zatim 2018. dobila nagradu Ministarstva znanosti i obrazovanja za najbolji digitalni obrazovni sadržaj; nakon toga osvojila nagradu Hrvatskog robotičkog saveza za edukaciju u robotici, odnosno za izuzetan doprinos razvitku i unaprjeđenju izvanškolskog i izvannastavnog odgoja i obrazovanja u području robotike u 2019.godini te primila godišnju nagradu Hrvatske zajednice tehničke kulture za 2020. godinu – Valentina Blašković, svoj izniman rad okrunila je ove godine godišnjom Državnom nagradom tehničke kulture „Faust Vrančić” za iznimna postignuća u djelatnosti tehničke kulture.
Dok još očekuje dodjelu nagrade od strane ministra Radovana Fuchsa za nagradu „Faust Vrančić“ s radošću se sjeća primanja od ove godine na Pantovčaku kod predsjednika RH za nagradu Hrvatske zajednice tehničke kulture i njezine prepoznate i ostvarene zapažene rezultate u pedagoškom i stručnom radu, u razvijanju tehničkih znanja i vještina djece i mladih, te za unaprjeđivanje tehničke kulture u udrugama tehničke kulture.
Zanimalo nas je što o svome stručnome radu, radu s djecom, STEM pokretu i reformi školstava ima za reći, upravo ova uspješna učiteljica.
1. Što Vam kao učiteljici znači primiti ovakvu nagradu i koji su Vam bili motivi za prijavu?
Prije svega mi je čast primiti jednu ovakvu nagradu jer znam koji ljudi su bili nagrađeni državnom nagradom „Faust Vrančić“ i biti u okruženju tih ljudi stvara poticaj za daljnji rad i trud. Ova nagrada je još jedna potvrda da se rad i trud isplati, ali je i vjetar u leđa za nove projekte, izazove i tko zna još što. Motiv? Predsjednik Društva, Marijan Tonković, predložilo me odboru koje je dalo zeleno svjetlo pa je to više bila znatiželja. Nisam bila previše optimistična, tako da me stvarno Odluka Ministarstva znanosti i obrazovanja iznenadila.
2. Prijašnju nagradu primili ste od predsjednika RH, kada očekujete dodjelu ove nagrade?
Kako su mi javili iz Ministarstva znanosti i obrazovanja s obzirom na popuštanje mjera i poboljšanje epidemiološke situacije, svečana dodjela nagrade bit će u ponedjeljak, 25. travnja u 12 sati u Hrvatskom saboru u Dvorani Josipa Šokčevića. Nagradu će nam osobno uručiti ministar znanosti i obrazovanja, Radovan Fuchs.
3. Visoko ste motivirani te ste nositeljica i voditeljica brojnih programa/projekata. Sudjelujete u nizu manifestacija i radionica kako u našemu gradu tako i šire. Vidite li promjenu razmišljanju djece i načinu?
Tako je, jako puno radionica odrađujem putem Društva pedagoga tehničke kulture. Vrlo smo mlada udruga, ali smo svi jako motivirani i radišni. Sudjelovala sam u obilježavanju raznih manifestacija: Ogulinski festival bajke, Ljeto u Ogulinu, Noć muzeja, Proslava Dana grada Ogulina, Tjedan cjeloživotnog učenja, Bajkoviti advent u Ogulinu, Noć knjige, a također voditeljica sam Škole robotike.
Osim navedenih, projekte koje sam provodila u učionici s učenicima (unutar zidova škole) su uglavnom projekti vezani uz sigurnost na internetu i projekti za stvaranje (gajenje) ljubavi prema programiranju. Već poznati projekt Dan sigurnijeg interneta u sklopu kojega razgovaramo o boljem i sigurnijem internetu za djecu; u mjesecu borbe protiv ovisnosti uvijek s učenicima povedem razgovor i odradimo aktivnosti vezane uz ovisnosti o internetu, društvenim mrežama i svemu što je danas poznato i popularno na mreži; no kako je programiranje moja ljubav u svakom trenutku se trudim prenijeti ju i na učenike, a kroz projekte Code Week, Meet and Code i All digital week to i uspijevam.
Ono što primjećujem da se globalno promijenilo razmišljanje o tehnologiji (dijelom i zbog online nastave) ne samo kod učenika i učitelja već i šire javnosti. Jasno nam je da sve ima svoje dobre i loše strane, ali svakako primjećujem veći interes za informatiku i robotiku što mi je vrlo drago, kao i činjenica da tehnologija više nije „bauk“ već ju svi implementiramo u svoj predmet, predavanja, učenje i rad.
4. Što nam je donio STEM pokretom u obrazovanju i šire? Koje vještine uočavate da su se počele razvijati kod djece?
STEM pokret posljednjih godina privlači veliku pažnju u obrazovanju zbog učinkovitijih i smislenijih načina povezivanja i uključivanja učenika te kao pomoć učenicima da djeluju i napreduju u tehnološkom svijetu. Uvođenje STEM-a još traje, na dobrom smo putu, ali cijeli proces još nije gotov.
Puno je vještina koja se istodobno razvijaju, među njima je računalno razmišljanje. Računalno razmišljanje je misaona aktivnost rješavanja problema na način kako bi to izvelo računalo, iako se ne izvršava nužno uz pomoć računala. Također počela se razvijati vještina apstrakcije kao prikupljanje podataka iz više izvora i shvaćanje veza među njima. Vještine rješavanja problema, kritičko razmišljanje, kreativnost, suradnja, komunikacija, matematičke vještine, dizajn, samo su neke od vještina koje se uključivanjem STEM-a u obrazovanje mogu uočiti, a sve su to životne vještine koje će svakom djetetu pomoći u traženju posla, izgradnji karijere i uklapanju u današnji „moderni“ svijet.
5. Sudjelujete s darovitim učenicima na natjecanjima na kojima ste osvajali brojne nagrade? Koje nagrade biste izdvojili do sada?
S obzirom da sam učiteljica Informatike cilj mi je uvesti djecu u svijet novih tehnologija, robotike i automatike, te programiranja kroz razne projekte. Tim projektima najčešće se uključuju daroviti učenici i oni koje programiranje zanima. Sudjelovanjem u ovakvim projektima nagrada je gotovo uvijek neka tehnologija koja se koristi u natjecanjima tijekom trajanja projekta ili izradi nekog završnog rada nakon odslušanih edukacija. Tako smo kroz projekte i dobili niz opreme od micro:bit računala, mBot robota, Stemi hexapode, Neuron kit, imagiCharme, VIDI-X računala do micro:Maqueen robote, ali i raznih dodatka za njih. U posljednjih nekoliko godina i uz pomoć tvrtke IRIM, T-com, iLabs ali i Ministarstva znanosti i obrazovanja razna tehnologija postala je dostupnija. Najčešće su projekti zamišljeni kao neki oblik natjecanja te se tu pojavio projekt BBC revolucija kojom su na sve škole RH donirana micro:bit računala, a onda kasnije uz sponzorstvo Ministarstva osigurani su i za sve učenike 6.razreda u projektu ProMikro koji još uvijek traje. Prve čari robotike krenule su kroz projektno natjecanje Croatian Makers liga i robote mBot, i jedno i drugo još uvijek traje (i natjecanje i roboti, te aktivno sudjelujemo i dalje u provedbi). Učenicima je to još uvijek zanimljivo, a meni dobar način da im dokažem da je programiranje zanimljivo. Na nešto drugačijem tragu učenici su upoznali programiranje kroz Neuron komplet u projektu Generacija NOW. Mogućnosti izrade raznih projekata su goleme, a čari programiranja kroz aplikaciju izazovne. Moram spomenut još švedsku tvrtku iLabs na čiji natječaj sam se javila i postali smo jedini partneri u Hrvatskoj, ali i u ovom dijelu Europe. Kao donaciju dobili smo komplet malenih imagiCharme koji izgledaju privlačno, a rad u Pythonu postaje vrlo jednostavan. Također uz donacijsku pomoć HEP-a, Prijatelja projekta, našoj školi donirani su VIDI-X računala, to su nova razvojna računala čime se tada moglo pohvaliti tek 10 škola u Republici Hrvatskoj
6. Osnivačica ste i voditeljica Code Cluba u tri osnovne škole Karlovačke županije. Što je Code klub i s kojim ciljem su osnovani?
U vrijeme kada sam počela predavati Informatiku na školi gdje sam radila, Informatika je tek bila uvedena u 5. i 6.razred te me ravnateljica škole zamolila da motiviram učenike 4. razreda da se odluče na upisivanje, tada izbornog predmeta. Kako tada nismo imali gotovo nikakvu opremu, osim starih računala, istraživala sam čime bih mogla zadobiti njihov interes. I tu sam pronašla Code Club. Svrha Code Cluba je pružiti svakom djetetu mogućnost da uči kako programirati kroz izradu računalnih igara, animacija i web stranica. Model Code Cluba oslanja se na volontere voditelje i njihov entuzijazam pri održavanju radionice unutar ili izvan obrazovne ustanove, ali uz pomoć materijala, resursa koje im osigurava Code Club. Tu moram spomenuti da se ovdje isključivo radi o tzv. skriptama, scenarijama kako odraditi određene lekcije. S učenicima sam tada, kao i sada, radila u programu Scratch i mogu reći da su sve lekcije i dalje učenicima zanimljive. Sjećam se prve koje sam odradila zvala se Rock band i nedavno sam istu radila s učenicima u sadašnjem Code Clubu i jednako im je bilo uzbudljivo i izazovno posložiti sve dijelove programa.
7. Kako komentirate nužne promjene koje se događaju u posljednje vrijeme u kurikulu i nastavi Informatike? Koliko se uspio modernizirati obrazovni sustav, tj. nastava Informatike zahvaljujući Školi za život?
Kao učiteljica informatike stvarno sam zadovoljna što se predmet Informatike uveo od 1.razreda osnovne škole. To je bila promjena koju smo svi toliko dugo čekali. Smatram da je jednostavno jedno vuklo drugo, pa su tako novi kurikulumi povukli izmjene ne samo u broju sati već i opremi koja je bila nužna za njihovo provođenje. Paralelno sa Školom za život odvijao se i odvija se projekt eŠkole koji također oprema škole što je još jedan korak u modernizaciji i digitalizaciji kako škole kao ustanove, tako i učitelja i učenika. Svakako možemo reći da je modernizacija obrazovnog sustava uspješna: od osiguranih prijenosnih računala za učitelje, tableta za učenike, uspostava brže Internet veze, pametnih ploča, besplatno korištenje raznih alata [email protected] identitetom.
8. Online nastava ispitala je spremnost svih u obrazovnom sustavu. Iako je iziskivala veliki trud učitelja i požurila je neke procese te otvorila nove mogućnosti.
Online nastava je uvelike obilježila proteklu godinu. Jednako je bila izazovna svima, kako meni kao učiteljici Informatike, tako i ostalim učiteljima, no svi su se vrlo brzo snašli i pohvatali Teams, chat, kanali, timovi, Zoom, lekcije, alate… Moram priznati da sam se prilično iznenadila kako su se učitelji bili zainteresirani za novi pristup, tražili savjete za nove alate, učili, isprobavali i stvarno mislim da je cjelokupno novo poučavanje u danoj situaciji odlično funkcioniralo.
U počecima epidemije zajedno sa još tri kolegice iz škole, postala sam Mentor Škole za život te sam počela sa snimanjem videolekcija za 2.razred pod vodstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja i te prve godine snimila sam ih 12. Sljedeće godine kao i ove školske godine snimala sam videolekcije za predmet Informatika za razrednu nastavu (od 1. do 4. razreda) i imam ih snimljenih preko 60. Moram priznati da je to bio veliki izazov, te je puno vremena i truda uloženo u svaki videouradak od tek 20 minuta. Toliko pripreme za svaku lekciju i toliko zgoda i nezgoda ipak nije zabilježeno kamerom.
9. Kako biste ocijenili položaj nastavnika u osnovnim školama?
Često sam mogla čuti kako je učiteljstvo oduvijek bila cijenjena i ugledan profesija u društvu i kako se društvo prema učiteljima odnosilo sa poštovanjem. Danas je nažalost priča malo drugačija, a dijelom zbog onih koji su u izravnoj vezi sa učiteljima, osjećaju se slobodnima nametati svoje stavove i mišljenja učiteljima, te se miješaju u njihove načine poučavanje i vrednovanja. Znam da je naša, učiteljska profesija kompleksna i vidim koliko se promijenila od jučer do danas, a da ne govorim od prošlog stoljeća. Kako su se kroz povijest mijenjale društvene prilike, tako se mijenjao i položaj učitelja u društvu. Proces globalizacije ostavlja tragove na svim sferama društva pa tako zahtijeva i promjene u odgojno-obrazovnom sustavu. Razvojem IKT-a (informacijsko komunikacijske tehnologije) količina dostupnih informacija raste i potrebno je prilagoditi joj se u svim aspektima društva. Da bi učitelj svoja znanja i moralne vrijednosti uspješno prenosio na učenike mora biti adekvatno obrazovan, ali i mora voljeti svoj posao. Također mora biti spreman na promjene i izazove, na cjeloživotno učenje i svakodnevno se prilagođavati novonastalim situacijama.
10. Što Vas motivira u radu?
Uvijek su to djeca; učenici iz škole, polaznici radionica. Taj začuđeni izraz na licu kada vide nešto novo, ta sreća kada uspiju nešto složiti, programirati, završiti, odraditi. Da, to je svakako moj motiv. No najveći motiv je moj sin. Nadam da svu tehnologiju što sada putem projekata dobijemo u školi ili u Društvu da će i njega to dočekati te će na isti način doživljavati programiranje, računalno razmišljanje, logičko zaključivanje… Nerijetko već sada on prvi provjeri kako funkcioniraju novi roboti ili mini računalo, slažemo ih zajedno, proučavamo što sve mogu, ali ih vrlo brzo pospremimo da ne ponestane dijelova.
