Vojno-redarstvena operacija Oluja bila je velika pobjeda Hrvatske vojske kojom je završen Domovinski rat. Hrvatske snage oslobodile su 10 400 km2 teritorija, gotovo petinu Hrvatske (18,4%). To je do tada bila najveća vojna operacija u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Njome je nestala samoproglašena tzv. Republika Srpska Krajina. Hrvatske snage napale su duž 630 km dugog fronta. HV je imao potporu hrvatske specijalne policije, kao i Armije BIH iz bihaćkog džepa. Oluja je počela u 5h 4. kolovoza 1995., a glavne operacije završile su 7. kolovoza. Naknadne manje operacije čišćenja džepova otpora završile su 14. kolovoza.
Operaciji je prethodila strateški važna operacija Ljeto ’95., kojom su hrvatske snage zauzele područje Bosanskog Grahova i Glamoča, čime je Knin izoliran od Republike Srpske, ali i omogućeno je oslobađanje Knina smjerom preko Dinare.
Prvog dana akcije, hrvatske snage kreću južno od B. Grahova prema Kninu i oslobađaju Uništa s pogledom na cestu Knin – Sinj. Napreduju područjem između Krke i Drniša te osiguravaju cestu Obrovac – Sv. Rok. Na pravcu od Ogulina prema Plaškom angažirane su snage ogulinske 143. i slunjske 14. domobranske pukovnije te zagrebačke 99. brigade HV-a. Zapovjedno mjesto bilo je u Karlovcu, a Istaknuto zapovjedno mjesto u Ogulinu. Na pravcu od Josipdola prema Plaškom, 143. domobranska pukovnija nailazi na minska polja i jak srpski otpor, ali napreduje prema Humu. Istovremeno, 99. brigada i pridodana Samostalna satnija Saborsko iz 143. domobranske pukovnije napadaju iz smjera Kapele prema Plaškom. Dok je 99. brigada zaustavljena i u rasulu se vraća na početni položaj, satnija Saborsko zauzima vrh Trntor, nakon čega se zaustavlja zbog opasnosti od okruženja.
Prema naredbi predsjednika tzv. RSK Milana Martića, počela je evakuacija srpskih civila iz okupiranih dijelova Dalmacije i Like. Specijalna policija oslobodila je prijevoj Mali Alan na Velebitu, Sv. Rok, Lovinac, Gračac i Medak. Snage Srpske vojske Krajine se s Velebita povlače prema Udbini. Hrvatske snage presijecaju cestu Vrhovine – Korenica, a na sjeveru prelaze Koranu kod Karlovca i Savu kod Jasenovca. Uništavaju cestu Gradiška-Bosanska Dubica, a u noći srpski civili i vojnici napuštaju Hrvatsku Dubicu i preko Save odlaze u Bosnu.
Drugog dana akcije, 5. kolovoza, oslobođen je Knin, glavni grad samoproglašene Republike Srpske Krajine. Branitelji zauzimaju Kozjak i oslobađaju Vrliku, Đevrske i Drniš, dok se srpske snage povlače prema Srbu i Bosanskom Petrovcu. Stanovnici Plaščanske doline evakuiraju se smjerom Slunj-Topusko, a 143. domobranska pukovnija zauzima brdo Hum, tijekom noći oslobađa Plaški i nastavlja napad prema Vrelu Mrežnice. U Ličku Jesenicu i Saborsko ulaze 1. gardijska brigada (Tigrovi) i specijalna policija. Oslobođeni su i Poljanak, Primišlje, Hrvatska Dubica, Benkovac, Obrovac i Smilčić. Neprijateljske snage u Vrhovinama dovedene su u poluokruženje, a hrvatske napreduju prema Udbini.
Trećeg dana akcije, HV izvodi operacije čišćenja oko Obrovca, Benkovca, Drniša i Vrlike, dok predsjednik Tuđman posjećuje Knin. Oslobođeni su Bruvno i Otrić. Tigrovi oslobađaju Rakovicu, a Armija BIH prva ulazi u Ličko Petrovo Selo. Sastaju se u blizini Vaganca i Prijeboja, a popodne je za medije upriličeno spajanje na mostu kod Tržačke Raštele. Pravcem Vrelo Mrežnice – Slunj napada 143. domobranska pukovnija koja se u Broćancu spaja s Tigrovima, a poslijepodne zajedno s 14. domobranskom pukovnijom ulaze u Slunj. Oslobođeni su Vrhovine i Korenica. Srpski civili i vojnici se iz Slunja povlače prema Topuskom, a evakuirani su i civili iz Gline i Vrginmosta. Nakon prethodnih neuspjeha u Banovini, hrvatske snage oslobađaju Petrinju i uspostavljaju kontrolu nad cestom Petrinja – Hrvatska Kostajnica, a snage Srpske vojske krajine se povlače prema Dvoru. Oslobođeni su Glina i Hrv. Kostajnica.
Četvrtog dana, 7. kolovoza, oslobođeni su Donji Lapac, Udbina i Vojnić, a hrvatske snage došle su nadomak Dvora. Dio 143. domobranske pukovnije osigurava poligon Slunj i Primišlje, a dio ulazi u Vojnić. Ministar obrane Gojko Šušak u 18h proglašava glavne operacije gotovima, 84 sata nakon početka.
Džepovi otpora na području D. Lapca i Srba eliminirani su 8. kolovoza. Kordunski korpus na čelu s Čedom Bulatom se u Topuskom predaje generalu Petru Stipetiću. Omogućena je evakuacija iz Topuskog preko Gline, Siska i autoceste Zagreb-Lipovac u Srbiju. Hrvatske snage 9. kolovoza ulaze u Vrginmost i Dvor, a 10. kolovoza dolaze do hrvatske granice južno od Gvozdanskog.
Oluja je vratila okupirane teritorije u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, omogućila povratak prognanika, potragu za poginulima i nestalima i poslijeratnu obnovu. Deblokirala je Bihać i spriječila zločin potencijalno većih razmjera nego u Srebrenici. Promijenila je odnos snaga u ratom poharanoj BIH u hrvatsku i bošnjačku korist te je bila preduvjet za mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja.
Ivan Vuković, prof. povijesti, Foto: Morh RH
