Jučer je Hrvatskom prostrujala tužna vijest, u 90.-oj godini preminula je glazbena diva Gabi Novak. Tragični niz obitelji Dedić se tako zaključio. Pred 10 godina preminuo je genijalni Arsen, kompozitor, pjesnik i pjevač kakav se rađa jednom u povijesti a pred dva mjeseca umro je i njihov sin Matija, vrsni glazbenik, jazzist, pijanist i aranžer. Smrt sina je očito ubrzala odlazak Gabi s ovoga svijeta.
Oni stariji rođeni u vremenu zlatnog doba zabavne glazbe u nekadašnjoj državi šezdesetih godina, prve dodire s glazbom preko radija i rijetkih tv ekrana su imali s damama Betty Jurković, Terezom Kesovijom, Zdenkom Vučković, Radojkom Šverko i posebno Gabi Novak. Interesantan je bio njezin CV.
Otac joj je bio Hvaranin, majka Njemica te je bila rođena u Berlinu, no obitelj se vratila u tadašnju državu. Karijeru je započela posudivši svoj glas u animiranim filmovima. Tada ju je otkrio veliki kompozitor Bojan Adamič, te ju je 1956. pozvao da nastupi na koncertu njegovog Big banda u Ljubljani. Budući da je obožavala jazz, posebice pjevače poput Doris Day i Franka Sinatre, za taj je nastup odabrala pjesme “Tea For Two” i “Moonlight in Vermont”. Bio je to njezin prvi zvanični nastup, održan 1957. Taj se koncert ponovio u Zagrebu gdje su ju čuli glazbenici iz Plesnog orkestra RTV Zagreb, Tomica Simović i Miljenko Prohaska, od kojih je dobila poziv za Zagrebački festival 1959. na kojem je izvela pjesmu “Ljubav ili šala” u aranžmanu Miljenka Prohaske. Krajem pedesetih Gabi je u Zagrebu sudjelovala na jam sessionu s Louisom Armstrongom, a poslije je nastupa na jazz festivalima na Bledu, te u Frankfurtu i Berlinu. Surađivala je s Kvartetom Boška Petrovića, Zagrebačkim Jazz Kvartetom i B.P. Conventionom. Poznata je njezina izvedba vokalne verzije Prohaskine Intime, jedne od najpoznatijih skladbi hrvatskog jazz stvaralaštva.
Gabi Novak je ipak najjači trag ostavila na području zabavne glazbe. Nakon prvog albuma “Pjeva Gabi Novak” iz 1961. ostvarila je niz zapaženih interpretacija. Mnoge od njezinih izvedbi ostale s klasicima hrvatske popularne glazbe, među ostalima “Vino i gitare”, “Bit ćeš uvijek moj”, “Gazi dragi, srce moje”, “Pusti me da spavam”, “Kuća za ptice”, “Pamtim samo sretne dane”, “On me voli na svoj način”, “Ni ti ni ja”, “Pjesma je bila život moj”, “Za mene je sreća”, “Sve što znaš o meni”, “Slavit ćemo sami”, “Plava ruža zaborava”, “Otok”, “Nada”, “Hrabri ljudi”, “Odlaze dječaci, a vraćaju se ljudi”, “Ljubav ili šala”, “Što je ljubav”, “Kako mogu vjerovati” itd.
Gabi Novak je tijekom cijele karijere zadržala visoku estetsku razinu izvedbi. One se odlikuju osebujnošću, prepoznatljivošću, profinjenošću, elegancijom, osjećajnošću. Zahvaljujući tim odlikama, ali i zdravom pogledu na glazbu – poštenje, trud, perfekcija, poštovanje, postojan svjetonazor – primila je brojne nagrade i priznanja, među ostalima Vjesnikovu nagradu za glazbu Josip Slavenski (1979.), Nagradu Vlaho Paljetak i Zlatnu plaketu Status (2003.), povodom 45. obljetnice javnog umjetničkog djelovanja. Nositeljica je odličja Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1996.). Nagrade Porin dobila je za najbolju jazz izvedbu – “My Funny Valentine” s albuma Handwriting (2002.), album godine – “Pjesma je moj život” (2003.), najbolji album pop i zabavne glazbe – “Pjesma je moj život” (2003.), najbolju žensku vokalnu izvedbu – “Pjesma je moj život” (2003.), te za najbolju vokalnu suradnju – “Za mene je sreća” (s albuma “Pjesma je moj život”) (2003.). Prva je, među protagonisticama hrvatske zabavne i pop scene, dobitnica nagrade Porin za životno djelo (2006.).
Danas su mnogi portali prenijeli njen intervju kod Tončice Čeljuske gdje je govorila o tragičnoj sudbini oca koga su partizani odveli na Visu dok je bila s njim u vinogradu i više ga nikada nije vidjela. Svoju veličinu je pokazala time da nikada nije u novoj hrvatskoj državi to eksploatirala nego je stoički do kraja života to držala za sebe a sve nas je oplemenjivala glazbom čitave obitelji.
