KUD Tounjčica iz Tounja zadnje desetljeće sve snažnije provode aktivnosti u cilju očuvanja narodne baštine brojnim projektima. Tako su u nedjelju, 8. veljače ponovno oživio jedinstveni narodni običaj, ophod tounjskih krinjki, skupine plesnih parova sa sviračima koji sviraju „po tounjski“, uz prepoznatljive likove babe i deda, te ostalih krinjki. Krinjke, odjevene u bogate tounjske narodne nošnje, prekrivaju glavu bijelim rubom, preko kojeg potom stavljaju kriljak, čuvajući duh tounjske tradicije koji se prenosi generacijama. Svirka, pjesma i ples „po tounjski“ prenose se i na mlađe naraštaje, koji redovito sudjeluju u ophodu krinjki.
Tijekom povijesti u središtu Tounja koristio se i naziv Krinke, dok se u okolnim zaseocima, koji su dulje očuvali stariji naziv, kao što su Rebrovići, Filipovići, Orljak i Potok Tounjski, cijelo vrijeme upotrebljava ime Krinjke. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća u Tounju su bile poznate i kao Bele Krinjke, što upućuje na promjene u nazivlju uvjetovane društvenim i kulturnim okolnostima toga razdoblja.
Osim svirača, plesača te likova babe i deda, u ophodu sudjeluju i drugi tradicionalni likovi. Među njima su Hataburi, mještani gornjega kraja iz zaseoka Rebrovići i Filipovići, koji poklopcima zdijela proizvode halabuku. U ophodu se pojavljuju i “uvrnjene tovunjske snahe”, Mrdljinke, simbolično odjevene u crninu kao znak žalosti za svojim rodnim mjestom. Dodatnu slojevitost ophodu daju likovi u zamijenjenim spolnim i društvenim ulogama, kao i posebno osmišljene maske izrađene isključivo za potrebe ophoda. Tu su i Puhi iz zaseoka Kamenice, koji su uhvatili puha, te Gujane iz zaseoka Brletići koji se s glistama spremaju u ribolov. Muškarci koji nose torbak, zvonca, lance i nažak ili palice nazivaju se Dedi, a žene koje nose torbačak i košare nazivaju se Babe. Pojedini Dedi mogu nositi i tovariju s vinom, koje Krinjke piju te njime počaste i domaćine. Svi sudionici ophoda zajedno „idu u jegede“, odnosno “po tovunjski” idu u veselje. Ako domaćini ne otvaraju onda krinjke malo zločesto pjevaju pred tom kućom: „Ova iža sirota, u njoj nigdir nikogar“.
Tijekom dana obilaze kuće, a njihov dolazak najavljuje ded zvoncem. Nakon što ih domaćini pozovu unutra, krinjke pjesmom i plesom unose veselje u svaki dom. Dok baba u košaru prikuplja darove, najčešće novac, jaja, špek ili kobasice, ded budno pazi na skupinu i štiti identitet sudionika od znatiželjnih ukućana. Tek kada su domaćini osobito gostoljubivi i počaste ih jelom i pićem, ded palicom dopušta razotkrivanje. Po završetku ophoda krinjke se okupljaju u jednoj kući gdje pripremaju zajednički objed, tradicionalnu kajganu, a prikupljene darove međusobno dijele kao simbol zajedništva i međusobne potpore.
Krinjke od zaborava čuvaju članovi KUD-a Tounjčica, koji su ophode nakon Domovinskog rata organizirali povremeno. Od 2009. godine, kada sustavno istraživanje i bilježenje običaja započinje Branko Rumenović, prikupljajući originalne dijelove narodne nošnje i čuvajući bogatu baštinu Tounja, ophodi se održavaju redovito i s obnovljenim kontinuitetom. Ove godine članovi KUD-a sudjeluju u ophodu krinjki 22. put. Da tradicija živi u Tounju svjedoče i maske izrađene za potrebe krinjki, odaziv mladih te, ono najvažnije, veselje i iščekivanje mještana koji tijekom cijele godine čekaju ovaj dan, kako bi vidjeli stare maske, otkrili tko se kako zamaskirao i doživjeli sve što su članovi KUD-a pripremili za njih. Tounjske krinjke i ove godine potvrđuju da tradicija u Tounju nije samo uspomena na prošlost, već živa baština koja kroz pjesmu, ples i zajedništvo povezuje generacije te ostaje snažan simbol identiteta Tounja i trajne vrijednosti očuvanja kulturne baštine tounjskoga kraja.
