Dosadašnji upravitelj samostana sv. Franje Asiškog u Ogulinu fra Mirko Gregov, odlukom provincije dobio je premještaj u samostan na Dugom otoku te postao posljednji franjevac u ogulinskom samostanu koji nakon 83 godine ostaje bez redovnika.
U srijedu 18. kolovoza večernjom misom zahvalnicom za dosadašnje pastoralno djelovanje franjevaca trećoredaca glagoljaša, dosadašnji upravitelj samostana sv. Franje Asiškog fra Mirko Gregov je zatvorio važnu stranicu duhovne i pastoralne povijesti grada Ogulina. Odlukom provincije posljednji franjevac je dobio premještaj u samostan Zaglav na Dugom otoku u Zadarskoj nadbiskupiji, a ogulinski samostan nakon 83 godine ostaje bez redovnika koji su 83 godine bili značajna duhovna oaza skrbi za mnoge Ogulince.
Unatoč peticiji od 232 potpisa upućenoj Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru za ostanak franjevaca u Ogulinu, kao i pismu Nuncijaturi u Zagrebu te pismima gradonačelnika Ogulina Domitrovića na iste adrese, franjevci odlaze nažalost iz Ogulina. Na oproštajnoj misi našli su se najvjerniji pohoditelji franjevačke duhovnosti u gradu podno Kleka, a misu je glazbom pratio zbor uz orguljsku pratnju Ante Tripala.
Fra Mirko Gregov iako emotivno vidno potresen, ipak je uspio primjerenim riječima istaknuti značaj trenutka. „Današnjim danom završava jedan ciklus, franjevački, a i moj osobni te Bogu zahvaljujem na predivne preko tri godine mog pastoralnog rada u Ogulinu. Nažalost, postao sam zadnji fratar u Ogulinu nakon plejade najvrsnijih dobrih ljudi kojima ovom misom zahvaljujemo na svim dobrima koje su davali i bili dobri uzori mladima,“ istaknuo je na početku fra Mirko, a u emotivnoj homiliji je istaknuo:
– Bili smo prekrasna zajednica s dva orguljaša i korektnim pjevanjem koje se njegovalo skoro 85 godina nakon što su na poziv riječko-senjskog nadbiskupa Viktora Burića franjevci stigli u Ogulin. Ponosni smo na njegovanje duhovnosti proteklih desetljeća, na fratarsko zajedništvo koje smo iskazivali ne za plaću, nego za ono što Bog naplati. Svi u gradu na čelu s gradonačelnikom su shvatili dubinu problema ali i nemoći. Iz svake obitelji netko je ovdje dolazio po duhovnu utjehu. No, sada nema tugovanja, svijet ide dalje, trebamo ostati odgovorni i zajedno u molitvi. Ono što je bilo fascinantno u ovoj „kapelici“ kako su je kroz sve ove godine zvali Ogulinci, nije bilo niti jednog dana bez molitve, što je nevjerojatno obogaćenje. I ovi cvjetni aranžmani koje ste donijeli, znak su ljubavi prema Bogu, te samo znadete da ne očekujte ljudsku već Božju plaću. Bila je ovo kapelica bez raskoši, no u njoj se osjećala radost kao i malo kojoj drugoj crkvi. Volio bih da je danas došao provincijal izreći ove riječi, jer se ja osjećam nedostojan jer sam tu bio najkraće vrijeme. Ovo Vam govorim u ime mojih prethodnika koji su vas obogatili duhovno božjom strijelom. Vama i vašim obiteljima kao i gradu Ogulinu upućujem svoj blagoslov, zaključio je svoje zadnje obraćanje Ogulincima fra Mirko Gregov.
Bio je to službeni kraj jedne velike priče, a završio je druženjem uz pjesmu i uspomene najbližih suradnika prema dragim franjevcima koji su ostavili neizbrisiv trag u duhovnoj i kulturološkoj povijesti Ogulina.
