razgovor sa Sanijem Francetićem, voditeljem zbora iz Ogulina

„Hvalite ga zvucima roga,

slavite ga harfom i citarom!

Hvalite ga igrom i bubnjem,

slavite ga glazbalima zvonkim i frulom!

Hvalite ga cimbalima zvučnim,

hvalite ga cimbalima gromkim!“

Ps 150, 3-5

Poticajne riječi psalma nit su vodilja mnogim glazbenicima koji se bave duhovnom i liturgijskom glazbom. Slava i hvala Gospodinu izrečena i kroz melodiju i stihove neizostavan je dio svete mise. Bogata tradicija pučkih napjeva prenosi se s koljena na koljeno, a moderna duhovna glazba razumljivim jezikom i osjećajnim tekstovima privlači nove generacije u krilo majke Crkve.

Služba vjernika laika često je vezana uz glazbu. Većina župa blagoslovljena je osobom koja glazbu živi, osjeća i voli, a još k tome obnaša dužnost voditelja zbora. U gradu Ogulinu svojim talentom, angažiranošću i dosljednošću ističe se tridesetšestogodišnji Sani Francetić. U ranome djetinjstvu otkrio je talent za glazbu kojeg je predano njegovao te se, kroz godine, posvetio duhovnoj i liturgijskoj glazbi. Kroz savjestan rad u župi, želja mu je svima prenijeti istinu dobro poznate izreke: „Tko pjeva, dvostruko moli“.

Više o sebi, angažmanu u župi i gradu otkrit će sam Sani Francetić.

1. Za početak, recite nešto o sebi.

Moje ime je Sani Francetić, rođen sam i živim u Ogulinu i imam 36 godina. Oženjen sam i imam prekrasnog dečkića imena Noel. Radim u HEP proizvodnji 12 godina, a duhovnom glazbom bavim se 20 godina. U Crkvi sam aktivan već 25 godina. Završio sam osnovnu glazbenu školu za klavir, a u Rijeci sam pohađao Nadbiskupijsku školu za crkvenu glazbu. Pet godina bio sam ministrant u Župi sv. Križa u Ogulinu. Trenutno pjevam u vokalnom ansamblu KUD-a Klek gdje pomažem u vođenju proba. Voditelj sam dva crkvena zbora: zbora mladih „Santo“ i miješanog zbora u svojoj Župi bl. Alojzija Stepinaca u Ogulinu. Pjevački sudjelujem u KUD-u Tounjčica u Tounju gdje sam nekada vodio zbor mladih. Član sam humanitarne udruge „Oda prijateljstvu“ osnovane 2006. godine s ciljem pomaganja teško oboljeloj djeci i mladima grada Ogulina i okolice koja sve što radi, radi na slavu Božju.

2. Od mnoštva hobija, vi ste se, kao osnovnoškolac, odlučili za glazbu. Tko je utjecao na tu odluku?

Najveći poticaj, kao osnovnoškolcu, bili su moji roditelji koji su u meni prepoznali talent i ljubav prema glazbi. Značajnu ulogu odigrala je moja majka koja je od malena aktivna u crkvenom zboru. Dolaskom u srednju školu veliku podršku dala mi je moja vjeroučiteljica prof. Ana Stipetić. Prijatelji prof. Hrvoje Magdić i prof. Sanja Marković, s kojima se i danas družim, djelujem i surađujem, tada su me potaknuli da se pridružim ogulinskim križarima. I tako je sve krenulo.

3. Osim što ste zaljubljenik u glazbu, u svojem gradu i okolici svjedočite vjeru u Boga. Koliko vam je vjera bitna i što ona znači u vašem životu?

Vjera mi je jako bitna. Bez nje ne bih uspio koračati kroz život. Daje mi snagu i potiče me da budem još aktivniji i predaniji poslu kojeg radim. Već spomenuta udruga „Oda prijateljstvu“ organizira festival duhovne glazbe „Tonkafest“ koji je u kontinuitetu održavan  od 2007. do 2019. godine u Ogulinu, a ove godine, zbog novonastale situacije, nažalost je otkazan. Zahvalan sam svojem dragom prijatelju prof. Hrvoju Magdiću, osnivaču udruge „Oda prijateljstvu“ i idejnom začetniku ovog festivala što imamo mogućnost upoznavati glazbu raznih izvođača iz cijele Hrvatske i šire. Svaki izvođač na svoj način svjedoči vjeru i daje nam smjernice kako tu istu vjeru živjeti.   

4. Preko 20 godina živite glazbu, a upravo ste progovorili o važnosti vjere u vašem životu.  Odlučili ste spojiti te dvije ljubavi. Kako i kada se to dogodilo?

U svojoj sedmoj godini počeo sam se glazbeno obrazovati. Ipak, samoj duhovnoj glazbi posvetio sam se kasnije, točnije u prvom razredu srednje škole. Već spomenuta vjeroučiteljica Ana predložila mi je da se priključim zboru mladih „Emanuel“ koji je bio aktivan u Župi sv. Križa u Ogulinu pod vodstvom profesora Ambrozija Puškarića. Na početku sam pjevao, a zatim počeo svirati orgulje. Kroz nekoliko godina postao sam voditelj istog zbora.

5. Autor ste nekoliko pjesama kojima potpisujete i tekst i glazbu. Gdje pronalazite inspiraciju?

Da, napisao sam svoju misu. Uglazbio sam pjesmu svoje pokojne prijateljice Antonije Turković koja je izdala zbirku „Oda životu“. Sa sigurnošću mogu reći da inspiraciju dobijem od Gospodina. Moram priznati da već duže vrijeme nisam ništa uglazbio. Morat ću se ponovno tome posvetiti.

6. Voditelj ste zbora mladih „Santo“ koji okuplja nekoliko djevojaka iz Ogulina i okolice. Gdje vas se može čuti i na što posebno stavljate naglasak tijekom probi?

Da, voditelj sam prekrasnog zbora „Santo“. Može nas se čuti na svetim misama i na vjenčanjima u crkvi po raznim župama. Na probama se trudim biti jasan i razumljiv, a izbor pjesama je na svima nama. Želja mi je da pjesma bude iznesena radosno, ali i razgovjetno, a svečaniji ton izvedbama daje pjevanje zbora u dva ili tri glasa.

7. Koji izvođač duhovne glazbe vam je uzor i zašto?

Veliki uzor u duhovnoj glazbi mi je glazbena grupa Fides. Od njih sam zaista mnogo naučio, a njihovo svjedočanstvo vjere uvelike je ojačalo i moju vjeru. Hvala im na tome. Ponajviše prijateljici Arijani Meštrović.

8. Trenutno aktivno djelujete u svojoj Župi blaženog Alojzija Stepinca u Ogulinu. Koja su vaša trenutna zaduženja kao vjernika laika?

Moje zaduženje je vođenje mješovitog zbora i izbor pjesama za nedjeljnu svetu misu. Naravno, opet u dogovoru sa članovima zbora. Želja mi je da svi aktivno sudjelujemo. Gđa Ankica Salopek mi je velika pomoć, ali i zamjena kada sam odsutan.

9. Koja je vaša poruka mladim zborovima koji njeguju duhovnu glazbu i pjevanjem sudjeluju na svetoj misi?

Moja poruka je da ustraju u vjeri, molitvi te pjevanju i njegovanju duhovne i liturgijske glazbe. Žalosti me činjenica što većina mladih, nakon svete potvrde, okreće leđa Crkvi. Svjedočim da Crkva ima mnogo toga za ponuditi današnjoj mladeži. Smatram da veliku ulogu u poticanju na dolazak u Crkvu imaju svećenici, župnici, vjeroučitelji, ali i vjernici laici koji su, svojim angažmanom u župnoj zajednici, pravi primjer žive vjere.

Razgovarala: Inka Salopek, vjeroučiteljica

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime