Na Cvjetnicu u Ogulinu obilježavala su se dva običaja, umivanje u cvijeću i nošenje cvjetnih buketa na procesiju. Umivanje u cvijeću zadržalo se još uvijek u nekim domovima, no bukete od drena i bršljana zamijenile su maslinove grančice.
Na samu Cvjetnicu ranom zorom, prije izlaska sunca, u vodi s cvijećem umivale su se djevojke, ali i drugi članovi obitelji kako bi sačuvali zdravlje, mladost i ljepotu lica.
Ovaj običaj provodi se tako da se ubere cvijeće čije se latice potope u čistoj vodi u lavoru, zajedno s jednim jajetom koje će biti prava pisanica, tj. prvo će se ukrasiti. Najčešće bi se brali cvjetovi ljubičice, forzicije, jaglaca, zumbula, narcisa.
Buketi od drena i bršljana za procesiju
Nakon jutarnjega umivanja slijedilo je spremanje za misu, oblačenje nošnje i izrada buketa. Danas na misu nosimo maslinove grančice, no u prošlosti, kada nabaviti grančice masline nije bilo jednostavno kao danas, s Cvjetnom nedjeljom povezan je još jedan stari običaj u kojem glavnu ulogu ima dren.
Grančice drena kitile su se bršljanom, božikovinom ili lijeskom, dodavale bi se trake od krep papira. Takvi aranžmani stavljali bi se na štapove, a mladići bi ih nosili u procesiju i na blagoslov.
Nakon povratka s mise obitelji su blagoslovljeni drijenak nosili kući. Dijelovi buketa stavljali bi se po kući, iza svete slike, na tavan, u štalu i na vrt za plodnu godinu, zaštitu i blagostanje. Nakon što bi se grančice osušile, kao i sve posvećeno morale su se zapaliti.
Evo što su kazali naši stari o tim običajima:
-Na Cvitnicu je uvik bila puna crikva. Na Glušnu nedilju, tjedan dani prije Cvitnice, išli bi dičaki u šumu narezat gran te nabrat bršljana, drena, borovice i božjeg drvca te bi od nji delali cvitne košare na šćapu. Košare bi ukrasili tračkim od krep papira, a morali su bit svi boj’ da je košara kaj šarenija. Košare su nosili neoženjeni dičaki a cure, žene i dica buketiće od proletneg cvića. Oženjeni ljudi su u crikvu išli s veliki drenovi šćapi od 2 metra i šibam i s njimi su prvi put gonili blago na pašu. Blagoslovljene grančice, ljudi su metali u svaku sobu i u štalu da i čuva od groma i vatre. U vrime jake grmljavine grančicam su križali nevrime, a onda ju zapalili. A kad se počelo delati na polju zataknil bi grančicu u zemlju da bolje rodi. Na Cvitnicu rano ujutro cure su se, da bi bile lipše i zdravije, umivale u vodi u ku su večer ranije vrgle pišćalice (vrsta poljskog jaglaca), visibabe i dren.
Kazivači: Članovi Izvorne grupe KUD-a “Klek”/Terensko istraživanje i zapis: Nikolina Luketić Delija
