Mladi s područja Ogulina su izuzetno zakinuta skupina, jer imaju otežan pristup nacionalnim programima prevencije. Nedostatak kvalitetnih programa i edukacija dodatno pogoršava socio-ekonomski položaj mladih iz ruralnih područja Ogulina. 

U Obrtničkoj i tehničkoj školi Ogulin održan je okrugli stol “Što ima lima?” kojemu je cilj bio edukacija nastavnika o ranom prepoznavanju psihičkih smetnji kod djece.

Psiholozi Ivan Sušanj i Ines Galetić na okruglom stolu podijelili su korisne informacije o najčešćim poremećajima i psihičkim smetnjama kod djece školske dobi. Nastavnike su educirali o tome kako ih prepoznati i koje korake poduzeti jednom kada se poremećaji uoče.

Što ima lima? projekt je Udruge za zaštitu i promociju mentalnog zdravlja u zajednici “Gita” u suradnji s Zavodom za javno zdravstvo Karlovačke županije, Gradom Ogulinom i Općinom Plaški. Cilj projekta je promicanje zdravlja i zdravih navika djece i odraslih na području Karlovačke županije o važnosti prevencije mentalnih bolesti, te pritom uključiti što više djece i mladih u projektne aktivnosti, S obzirom na sve veću pojavnost mentalnih poremećaja u djece i adolescenata, važna je kako njihova edukacija tako i edukacija roditelja te učitelja.

Mladi Ogulina izuzetno zakinuta skupina

Prema istraživanju objavljenom na stranicama projekta, s obzirom da je Ogulin udaljen od većih gradskih središta, tako da mladi i djeca s područja Ogulina su izuzetno zakinuta skupina, jer imaju otežan pristup nacionalnim programima prevencije koje se odvijaju u urbanim sredinama , što dodatno povećava njihov rizik od socijalne isključenosti. Od ukupno 13.915 stanovnika Ogulina, njih čak 8.216 odnosno skoro 60% živi u ruralnim naseljima koja su udaljena čak 20 km od samog grada, dok preko 40% učenika Ogulinskih škola koristi usluge prijevoza. Zbog toga po jednom razredu ima 22 učenika u riziku od socijalne isključenost – 2 učenika su roditelji korisnici dječjeg doplatka, – 7 učenika bez odgovarajuće roditeljske skrbi,- čak 13,75 djeca i mladih iz obitelji s troje ili više djece, te u svakom razredu ima minimalno 1 dijete s teškoćama u razvoju. Nedostatak kvalitetnih programa i edukacija dodatno pogoršava socio-ekonomski položaj mladih iz ruralnih područja.