Stepinčevo koje je patron župe bl. A. Stepinca u Ogulinu svečano je po 22. puta proslavljeno 10. veljače u župnoj crkvi bl. A. Stepinca. Bila je to 14. proslava Stepinčeva u novoj župnoj crkvi posvećenoj ovom hrvatskom blaženiku. Misu je predslavio župnik župe Navještenja BDM iz Gospića o. Anto Knežević OCD u suslavlju 14 svećenika među kojima mjesnog župnika fra Mirka Kralja, ogulinskog dekana Marija Kralja kao i svećenika Ogulinskog dekanata i subraće franjevaca trećoredaca. Glazbom je misu animirao župni zbor pod vodstvom Sanija Francetića. Između stotinu i više vjernika misi su nazočili predstavnici brojnih braniteljskih udruga iz Domovinskog rata u svojim svečanim vojnim odorama, kao i gradonačelnik Ogulina Dalibor Domitrović.
„Stepinac je bio rudnik iz kojeg možemo puno toga vaditi, kao što su bili i ostali mučenici Katoličke crkve u zemljama istočne Europe Mađar József Mindszenty, Stefan Wyszynski iz Poljske ili Litavac Mečislovas Reinys. Oni su bili snažni svjedoci Isusa Krista u teškim vremenima,“ istaknuo je na početku misnog slavlja o. Anto te podsjetio na riječi blagopokojnog umirovljenog pape Benedikta XI. koji je je rekao „ako Stepinac nije svet, tko je onda svet? “, te nastavio:
„Stepinac je bio svjetlo na brijegu naših bića koji ga je odašiljao cijeli svoj život. Kada je već bio otrovan, slao je optimističke poruke, pa tako i župniku u Remetama na njegove opravdane dopise o sve većim pritiscima i povredama dostojanstva od novih komunističkim vlasti. „Ne bojte se, s vama je odvjetnica Hrvatske,“ bio je odgovor Stepinca. U teškim vremenima organizirao je Stepinac hodočašća i klanjanja da ne prokockamo vječnost. Živio je poseban život kao peto od 8 djece u obitelji. Završio je klasičnu gimnaziju, zatim vojni časnički tečaj te u Prvom svjetskom ratu kao austrougarski vojnik završio u talijanskom zarobljeništvu. Nakon što je upisao studij agronomije i bio aktivan u katoličkoj mladeži odlučio se na svećenički poziv te od 1924. do 1930. studira na Gregoriani u Rimu zajedno s Franjom Kuharićem. Nakon svećeničkog ređenja 1930. godine ustrojava Caritas zagrebačke nadbiskupije a 1934. postaje najmlađi biskup na svijetu sa samo 36 godina. Tri godine kasnije smrću nadbiskupa Antona Bauera postaje zagrebački nadbiskup. Pastoral obitelji, mladih, katolički tisak, osnivanje novih župa, dio je njegovih aktivnosti. Uspostavom NDH javno se protivio rasnoj politici jer svaki narod ima pravo na svoj život. Bio je protiv prozelitizma a pokrštavanja je dopuštao radi interesa pokrštenih koji će se po njegovim riječima kada prođe ratno ludilo vratiti svojoj vjeri. Od strane nove komunističke vlasti je bio uhićen, i osuđen u političkom procesu na 16 godina, da bi nakon zatvora u Lepoglavi kraj ovozemaljskog života dočekao u kućnom pritvoru u Krašiću a pokopan je bio u zagrebačkoj katedrali. Bio je čovjek uma i srca, nikoga nije mrzio i svima je pomagao. Kao takav treba trajno ostati u srcima naroda. Pregledavajući arhivsku građu sa suđenja, kardinal Kuharić je došao do podatka da je 40 Srba htjelo svjedočiti u korist Stepincu, no komunistička vlast to nije dopustila. „
Na koncu misnog slavlja i proslave župnog patrona domaći župnik fra Mirko Kralj je zahvalio svim dionicima velikog slavlja koji su se nakon mise zadržali u župnim prostorijama na agapeu.
