
I ove godine, kao i niz prohujali godina, sada „neki sasvim novi klinci“, s nekim novim i starim pjesmama, razveseliše Ogulince. A jednoga posebno. Nekoga, koga već godinama pohode, ni ovaj puta nisu zaboravili. Nisu su ga mimoišli. I ovog puta, legendi vatrogastva, našem „Žabaru“ Miri Brozoviću, pokucaše svojom glazbom na vrata. Onako kako godinama rade. I izmamiše mu suzu na oko. Jednu suzu, pa drugu, pa više njih. I srce, pomalo već umorno, zaigralo Miri u grudima. Dobrano ušao u deveto desetljeće, Miro ih je čekao. Znao je da će doći, kao što su za praznik rada, uvijek dolazili. Hvala im.
A tebi Žabar, u ime svih Ogulinaca, hvala na krvi koju si poklanjao i na vatrama koje si gasio. A, uuu. Nisam mislio hvala na vatrama, već hvala što si ih gasio. Izgledalo mi je poetski to “hvala na vatrama” pa napisao.
P.S.
Pripremao sam s društvom roštilj, pa sam ovo propustio poslikati. A i Miro mlađi, navratio je tek kada su dečki otišli. Možda je netko od njih poslikao pa ako objavi, ja ću prenesti.
Inače, Miru redovito posjećuju njegovi bivši kolega vatrogasci, a posebno mu je draga pažnja Valentine iz Crvenoga križa.
JOŠ JEDNOM. SRETAN 1. MAJ SVIMA. PRIDRUŽITE SE PROSLAVI NA GRADSKOJ TRŽNICI.


1. 5. 2023.
Nebojša Magdić
Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Ogulin.eu