Bliži se veliki datum u modernoj hrvatskoj povijesti, 30. obljetnica Vojno redarstvene operacije Oluje kojom je Hrvatska definitivno oslobođena i postigla ustavno-pravni suverenitet u svojim granicama. Tome je prethodila višegodišnja borba u kojoj su sudjelovale mnoge postrojbe, a važno mjesto zauzela je i jedna specifična formacija, Planinarska satnija Velebit. Nju su sačinjavali dragovoljci planinari, alpinisti i speleolozi iz Zagreba i okolice. Djelovala ne na najzahtjevnijem dijelu ratišta i u najtežim uvjetima, na Južnom Velebitu. Bila je to Planinska satnije Velebit, specijalna postrojba Glavnog stožera Hrvatske vojske.
Osnovali su ju zagrebački renomirani alpinisti i speleolozi te visokogorski planinari na čelu s Jerkom Kiriginom, zapovjednikom postrojbe. Zamjenik zapovjednika bio je naš zagrebački Ogulinac Ivan Host uz brojne članove pripadnike zagrebačke Gorske službe spašavanja uz još jednog GSS-ovca iz Ogulina, Dragana Špehara – Špecu.
Želja je bila iskoristiti svoja znanja i vještine kretanja u planini po svim vremenskim uvjetima, kako bi obranili svoju domovinu. U tome su i uspjeli. Satnija je djelovala od jeseni 1991. sve do završetka rata.
“S prvim olujama i snijegom 1991. godine zagospodarili smo Južnim Velebitom i tamo ostali do kraja rata, držeći ga kao neosvojivu tvrđavu, osmatračnicu na neprijatelja i polaznu točku za kretanje u oslobađanje domovine. Satnija je ukupno brojala 196 članova. Od toga su 34 bili članovi GSS-a. Znanja kretanja planinom na skijama, penjanja u zaleđenoj stijeni, kretanja u špilji ili dubokoj jami bila su presudna za preuzimanje tog prostora, gdje su vremenski uvjeti bili jednak, ako ne i veći neprijatelj od ljudi. Osim sudjelovanja na ratištu, članovi GSS stanice Zagreb su bili i pripadnici civilne zaštite te su sudjelovali u akcijama spašavanja u svim, pa i ratnim prilikama. Najveća i najpoznatija takva akcija spašavanja bila je u rujnu 1991. evakuacija prognanih stanovnika Lovinca, Ričica i Svetog Roka preko Velebita, gdje je bilo potrebno ne samo voditi, već i nositi brojne stare i nemoćne. I danas su mnogi članovi Planinske satnije Velebit aktivni gorski spašavatelji, no nažalost sve više ima onih koji nas napuštaju. S mješavinom tuge i ljubavi ih se sjećamo jer nikada nećemo zaboraviti zajedničke dane provedene u planinama koje toliko volimo, bez obzira da li su to bili teški ratni dani, brojne akcije spašavanja ili samo izleti i ekspedicije,” ističu iz HGSS-a.
Foto: HGSS
