Prema Hrvatskom helsinškom odboru (HHO) bilo je 677 civilnih žrtava srpske nacionalnosti dok je po podacima DORH-a prema evidenciji u kaznenim predmetima 214 ubijenih osoba srpske nacionalnosti. Prema podacima hrvatskog Ministarstva obrane tijekom operacije „Oluja“ poginula su 245 hrvatskih branitelja (pripadnici Hrvatske vojske i policije) od kojih se dvije osobe vode kao nestale, a 1430 ih je ranjeno.
Piše: Smiljana Škugor Hrrčević
Ti službeni podaci MORH-a, DORH-a i HHO-a u potpunosti demantiraju Documentu koja tvrdi da je u svom istraživanju identificirala 2654 osoba od kojih su kako kaže „evidentirane 2353 žrtve rata koje su pretežito srpske nacionalnosti te civili“. Potom navode da je najviše žrtava srpske nacionalnosti 1747, dok ih je 466 hrvatske nacionalnosti. Koje su nacionalnosti ostale žrtve do brojke 2353 ili njih 140 Documenta nije navela.
Te je brojke voditeljica Documente Vesna Teršelič sa suradnicima predstavila na konferenciji za novinare 28. srpnja, a sudeći prema izvješću objavljenom na svojoj službenoj stranici i nešto širem kojeg su prenijeli mediji s konferencije za tisak, s Documentinim brojkama žrtava nešto debelo ne štima, ili su ih mediji pogrešno prenijeli. Za očekivati je da Documenta to objasni zbog istine i pijeteta prema svim žrtvama, a na što se u svom radu uvijek poziva.
Začudan, zbunjujući i manipulativni podatak da istraživanje obuhvaća žrtve od razdoblja Oluje pa čak do zaključno s 14. siječnja 2001.
Totalno je začudan, zbunjujući i manipulativni podatak da istraživanje obuhvaća žrtve od razdoblja Oluje pa čak do zaključno s 14. siječnja 2001. Od Oluje je tada proteklo 6 godina, pa je totalno neshvatljivo o kakvim se žrtvama radi. Time se može insinuirati pogibelj osoba, a da hrvatsko pravosuđe uopće nije reagiralo.
Da budemo precizni istraživanje nosi naziv „’Ljudski gubici 1991.–1995. u Hrvatskoj’ – Vojno-redarstvena operacija ‘Oluja’ i poslije“, a to poslije je ni više ni manje nego kako smo naveli do 14. siječnja 2001.
U svom izvješću Documenta brojku od 2353 identificirane osobe kao potvrđene i djelomično potvrđene žrtve rata u razdoblju od 25. srpnja 1995. do 14. siječnja 2001. godine povećava na ukupno 2654 osoba za koje kaže da su evidentirane. K tome pridodaju i 126 osoba za koje se, prema trenutno dostupnim podacima, ne može utvrditi da su bile žrtve rata. U bazi se nalazi i 113 osoba koje su zasad označene kao nepotvrđene žrtve. Također su dokumentirali i 62 osobe koje su imale prebivalište ili su bile državljani tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) ili Bosne i Hercegovine, a koje su već evidentirane od strane Fonda za humanitarno pravo ili se nalaze u Bosanskoj knjizi mrtvih, dok ih je i Documenta uvrstila u svoju evidenciju.
Kako Documenta evidentira žrtve, po kojem načelu, hoće li u istraživanje uključiti i razdoblje nakon 2001. nije poznato
Vesna Teršelič je navela da su podaci iz izvješća “u samom centru pitanja koliko smo se kao društvo uspjeli suočiti s prošlošću, jesmo li zreli za uzajamno priznanje patnje i jesmo li zreli za priznanje patnje svih koji su stradali u ratu od 1991. do 1995, mada mi među žrtvama imamo podatke sve do ranih 2000-tih“. Također je navela da se “u Hrvatskoj, posebno među onima kojima je ‘Oluja’ omogućila da se vrate u svoje kuće u do tada okupiranim područjima, ‘Oluja’ slavi kao pobjeda, a tako će se uskoro slaviti i mimohodom u Zagrebu. Druga strana rata, ustvrdila je, „vezana je uz egzodus, uz ubijanje civila, uz nerazjašnjene sudbine nestalih. To je lice i naličje iste priče“, ustvrdila je Teršelić, a prenosi Slobodna Europa.
Iz te se izjave može shvatiti da Teršelič misli kako hrvatski građani srpske nacionalnosti, koji su izbjegli, pa se vratili u Hrvatsku na oslobođena okupirana područja, zbog Oluje ne mogu prihvatiti samostalnu i slobodnu Republiku Hrvatsku. Je li u pravu?
Službeni hrvatski podaci u potpunosti demantiraju istraživanje Documente te se postavlja pitanje zašto Documenta ne koristi hrvatske službene podatke i hoće li je službene institucije u najmanju ruku upozoriti ili demantirati?
Usporedba srpskih žrtava Dokumente i hrvatskih službenih podataka
MORH: tijekom operacije „Oluja“ poginula su 245 hrvatskih branitelja (pripadnici Hrvatske vojske i policije) od kojih se dvije osobe vode kao nestale, a 1430 ih je ranjeno.
HHO: ukupno 677 srpskih civila poginulo ili nestalo, od čega 410 u sektoru Jug (danas područje oko Knina), 191 u sektoru Sjever (Banija), 76 u izbjegličkim kolonama.
Državno odvjetništvo RH: 47 kaznenih djela ubojstava povezanih s operacijom „Oluja“, za 21 žrtvu podignute su optužnice, 26 slučajeva ostalo je bez identificiranih počinitelja. Ukupno je u sklopu kaznenih predmeta (uključujući ratne zločine) DORH evidentirao 214 ubijenih osoba.
Dokumenta: Ukupno evidentirano 2654 žrtava rata. Od toga 2353 osobe su identificirane kao potvrđene i djelomično potvrđene žrtve rata. Najviše žrtava – 1747 je srpske nacionalnosti, a 466 je hrvatske. Civilnih žrtava bilo je 1170, vojnih 918, miješanog statusa 228, a policajaca 22.
U samom navođenju, a kasnije i raščlanjivanju brojki koje su prenijeli mediji u Documentinom izvješću nešto debelo ne štima i u najmanju ruku zahtjeva objašnjenje.
Foto: Documenta
