Sedamnaesto europsko prvenstvo u rukometu (15. siječnja -1. veljače, Švedska, Norveška, Danska) završilo je u nedjelju utakmicama za medalje. Hrvatska je polučila izvrstan rezultat, u utakmici za 3. mjesto pobijedili su drugi puta na ovom prvenstvu Island 34:33, te osvojili brončanu medalju. Nakon 9 odigranih utakmica uz 7 pobjeda (Gruzija 32:29, Nizozemska 35:29, Island 30:29, Švicarska 28:24, Slovenija 29:25, Mađarska 27:25 i opet Portugala 34:33) i dva poraza (Švedska 25:33 i Njemačka u polufinalu 28:31) osvojili su brončanu medalju. Bila je to ukupno 7 medalja na 17 do sada odigranih europskih prvenstava, na kojima nota bene je Hrvatska sudjelovala na svih 17, kao jedina od samo tri reprezetnacije uz Španjolsku i Francusku. Veličina je i u tome da su u samo godinu dana osvojili dvije medalje, srebrnu na svjetskom prvenstvu 2025 i sada broncu na Euru. Time su do sada hrvatski rukometaši na europksim prvenstvima osvojili tri srebra i četiri bronce, dakle i dalje smo bez zlata (imamo dva olimpijska i jedno svjetsko).
Naši heroji su postigli izuzetan uspjeh znajući da su tijekom prvenstva ostali bez glavnog ubojitog desnog beka Zvonimira Srne, prije početka prvenstva kružnog napadača Marina Šipića, kapetan i glavni igrač Ivan Martinović je tijekom prvenstva ozlijedio gležanj te je igrao smanjenom snagom. Osim toga naš Luka Cindrić je bio totalno fizički iscrpljen a petero igrača je dobilo virozu uoči utakmice za broncu. To ipak nije omelo naše rukometaše da pokažu kako se bori za svoju zastavu, sugrađane, obitelji koje su ih bodrile u Švedskoj i Danskoj. Pokazali su golemu snagu, zajedništvo i borbeni duh koji je u konačnici prevagnuo nad malo prije spomenutim hendikepima. Pokazali su kako se bori za svoj narod i za afirmaciju zemlje. Šlag na tortu stavio je naš izbornik Dagur Sigurdson koji je uz izvrsno odrađen stručno-taktički dio posla (izbor najboljih igrača, pravilno rotiranje, igra 7 na 6) odradio pressicu na kojoj je iskritizirao EHF koji ne vodi brige o interesima igrača zbog prenapregnute satnice, već misli samo na dobit. Izrekao je ono što mnogi misle ali nisu imali hrabrosti to javno izreći, na čemu mu veliko hvala.
Gledajući naše rukometne generacije zadnjih desteljeća od one Čavarove, pa do Balićeve i konačno ove Duvnjakove, svaka je imala svoje uspjehe a zadnjih godina i pjesme koje su ih pratile i davale im moral. Dok je Balićeva generacija imala Morsku vilu od Bana i Daleke obale, današnji rukometni vatreni su imali Ako ne znaš šta je bilo od MP Thompsona. I onda nakon fenomenalnog uspjeha, osvajanja medalje koja je plod nadljudskih napora koje je pratila cijela nacija, gradonačelnik Zagreba Tomašević ne dopušta na dočeku na Trgu JB Jelačića nastup Thompsona jer se on ne uklapa u njegov politički svjetonazor iako mu je dva puta “davao” gradske prostore, Hipodrom i Arenu. Time je pokazao jeftino politikanstvo i uskogrudnost, ne poštujući želju onih zbog kojih se doček i priređuje. To će nažalost samo doprinijeti podjelama u društvu i okretanje fokusa javnosti sa sportskog uspjeha na politiku.
Foto:JONATHAN NACKSTRAND Afp
