Ako je po nečemu Ogulin poznat diljem Hrvatske, onda je to po proizvodnji zelja, posebno onog kiselog koji je kao autohtoni proizvod zaštićen oznakom izvornosti u EU od 2015. godine. Jedan od najvećih proizvođača i onaj koji je ponajviše doprinio da se dobije takav predikat je Marinko Sabljak Spraja i tvrtka njega i brata Josipa Spraja Agro d.o.o iz Sabljak sela. Marinko je inače po zanimanju dipl. ing. strojarstva s radnim iskustvom u Končaru kao i MORH-u, no međutim ljubav prema zemlji koju je naslijedio od roditelja je presudila te je kao i mnogi njegovi susjedi i prijatelji koji su fakultetski obrazovani odlučio ostvarivati egzistenciju na zemlji. Koristeći iskustva roditelja a primjenjujući vlastite nove spoznaje i konzultirajući struku, podignuo je na visoku kvalitativnu razinu tvrtku Spraja Agro koja godišnje proizvede oko 700 tona zelja, bilo svježeg salatnog bilo ukiseljenog.
Temelj svake ozbiljne proizvodnje je proizvodnja vlastitog presadnog materijala. Tvrtka Spraja Agro posjeduje moderni plastenik površine 500 četvornih metara s grijanjem uz mogućnost automatskog otvaranja bočnih stranica ovisno o temperaturi na termostatima. U plasteniku dozrijeva oko 150 tisuća presadnica u jednoj turi, počinje se s ranim sortama a završava onima koje se sade krajem ljeta. Ukupna proizvodnja godišnje je oko 700 tona od čega oko 150 tona otpada na kiselo zelje. Uz vlastite bazene, tvrtka zakupljuje bazene od brojnih proizvođača kiselog zelja na prostoru mjesnih odbora Salopek Sela i Sabljak Sela.
“Shvatili smo da proizvodnju treba u potpunosti zaokružiti pa imamo vlastitu proizvodnju presadnica. Poluautomatska sijaćica na komprimirani zrak obavlja sjetvu u kontejnere koji nakon toga dolaze na vizualnu provjeru. Pri tome koristimo kompost. Isto tako oranice za sadnju zelja obogaćujemo kalcijem jer se analizom PH faktora očituje da su umjereno kisele. Tlo sa svake nove parcele se prije korištenja daje na kemijsku analizu Zavodu za ishranu bilja pri Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,” ističe Marinko Sabljak.
Uz rano zelje za salatu proizvodi se i crveno zelje koje se već od kraja lipnja nalazi na tržnicama i stolovima Zagreba, Rijeke, Poreča. Već sredinom srpnja počinje berba zelja za kiseljenje a prvi finalni proizvod na tržište dolazi početkom rujna, pa sve do studenog. Glede sjemena Marinko Sabljak navodi: “Koristimo sjeme od dvije renomirane kuće Syngente i Bejo koje zahvaljujući klimatskim obilježjima Ogulinskog kraja i pedološkom sastavu daju posebna svojstva našem zelju. Isto sjeme posijano u Ogulinu i Varaždinu daje različita organoleptička svojstva proizvodu u čemu je naša prednost. Unatoč tome proizvedem godišnje oko 10 do 15 kg sjemena sorte Ogulinac za održavanje sjemena. Ogulinac se ipak ne može saditi na veliko jer nema tržišne logike.”
Opstati na tržištu nije lako: “Potrebno je stalno pratiti tržišnu regulativnu, pratiti zbivanja na tržištu i pratiti dostignuća u agroznanosti. Nadamo se da ćemo preko Mjere 73.10. Ulaganja, Potpora za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, nabaviti stroj za branje zelja. Inače, u obitelji Sabljak na treba brinuti o budućnosti, vlasništvo tvrtke je prepisano na nećaka Filipa, donedavno vrhunskog tenisača koji također svoju budućnost vidi u poljoprivredi baš kao i njegova sestra Karla.
