U četvrtak 16. srpnja dogodio se za kulturnu povijest Ogulina vrlo važan događaj. U stalni postav Muzeja Novog vala u Zagrebu (donedavno na adresi Vlaška 67, a sada prelazi na novu lokaciju) je ušao ogulinski punk rock band Loš progres. Od izvorne trojke s ravnateljem muzeja Aleksandrom Črčekom prilikom službenog ulaska u “hall of fame hrvatskih punkera i novovalaša” su bili samo basista i vokal Nenad Cvitković Jeremija i Miroslav Županić Rafo bubnjar, dok nažalost među živima više nije pokojni Dražen Skender Skembi. Na svom facebook profilu Jeremija je poručio: “U znak sjećanja uokvirili smo slike originalne postave grupe Loš progres- Rafe, Skembija i Jeremije koje će biti izložene u muzeju koje smo službeno uručili ravnatelju Muzeja novog vala Aleksandru Črčeku. Tim činom jedan mali band je ušao u povijest s velikim i poznatim rock grupama hrvatske i bivše države. Nismo bili neki glazbenici, ali ipak smo postojali i ostavili trag našega postojanja.”
Loš progres djelovao je od 1977. pa do 1983. kada su izveli oproštajni koncert u bivšem discu na Prapućama. Tada su za njih nastupili i Dario Borić i Joso Bokulić na gitarama. Počeci Lošeg progresa su bili pionirski za razdoblje sredine sedamdesetih i pojave punka i novog vala u UK i SAD-u. Uz riječke Parafe i Termite, novosadsku Pekinšku patku, ogulinski Loš progres je pokazao da je i Ogulin imao svoje “igrače”. Počelo se vrlo skromno, Rafo je bubnjao po kantama od Faksa, da bi kasnije kupio bubnjeve od Pikete. Poseban performans Loš progres su izveli 1979. u Domu željezničara, Skembi je bacio u publiku svog Gibsona (oštećenje žica), dok je Jeremija bacio svoj bas koji se razbio.
Jeremija s ponosom ističe da su ih jednom došli gledati i Harlekini a razglas su koristili od Neše Magdića i Sreće Matanovića. Uvijek je uz grupu bio i Foka, neslužbeni šef tehnike, a jednom su opremu dovezli posuđenim kolicima iz voćare. Za fotografije iz tog doba bio je zadužen Dražen Gal. Tijekom djelovanja snimili su uz pomoć Žgele matrice na Radiju, no one po riječima Jeremije nisu sačuvane.
S vremenske distance od preko 40 godina Loš progres iako u to vrijeme neškolovani muzičari, predstavljali su mladenački bunt koji su pokazivali kroz glazbu, odijevanje i ponašanje, koje je bilo buntovno ali nikada nasilno. Oni su značajan dio ogulinske povijesti koja i u tom slučaju pokazuje da je Ogulin oduvijek bio urbana sredina s jakim kulturnim korijenima u svim spektrima glazbenog života.
Jeremija se inače uz svoju ogulinsku povijest djelovanja u Lošem progresu, zadnjih 22 godine ostvario aktivnostima u stolnom tenisu kroz humanitarni rad s djecom s poteškoćama u Hendi ping ligi, koja se kroz stolni tenis sve više integriraju u zajednicu, a za što je dobio značajna međunarodna priznanja.
