U svijetu sve države zakonskim odlukama zaštićuju značajne prirodne lokalitete na svom teritoriju. To su prve započele SAD proglašenjem prvog nacionalnog parka u svijetu 1872. u Yellowstoneu, da bi kasnije i ostale države svijeta počele to osnivati u cilju zaštite prirode. Najpoznatiji vid zaštite je Nacionalni park a Hrvatska ih ima osam a prve su proglašene Plitvice 1949. godine. No postoji još viši oblik zaštite gdje nisu dopuštene nikakve gospodarske djelatnosti a to su strogi rezervati. Hrvatska ih ima dva a jedan je dijelom na području grada Ogulina kojeg dijeli s Mrkopljem u Primorsko-goranskoj županiji a to su Bijele i Samarske stijene. Zatim prema stupnju zaštite slijede Parkovi prirode a Hrvatska ih ima 14, te onda dolaze značajni krajobraz.
Područje masiva Klek je značajni krajobraz što je razumljivo prema njegovom reljefnom obliku i vegetacijskim obilježjima a osim toga on je kolijevka hrvatskog planinarstva. Zatim slijede spomenici prirode u kojeg u širem ogulinskom području spada i donji tok Tounjčice s utokom u Mrežnicu (Kordunsku). Konačno, spomenik prirode je i stijena Visibaba koja spada u geomorfološki spomenik prirode.
Visibaba je usamljena stijena visoka 7 metara a uzdiže se iz nizinskog platoa naselja Bijelskog na nadmorskoj visini 625 metara (točno 300 metara viša od Ogulina). Kao geomorfološki fenomen je zaštićena 1966. godine pošto u njenoj blizini nema sličnih stijena. Današnji oblik reljefa posljedica je vanjskih geomorfoloških procesa odnosno djelovanja vjetra, vode i temperature. Rezistentnije stijene u koje očito spada Visibaba su ostale za razliku od onih manje otpornih. Kod Visibabe je Javna ustanova Natura viva postavila poučnu tablu, no većina slučajnih namjernika ali i većina Ogulinaca nije bila kod stijene. Trebalo bi urediti pristup od Županijske ceste 5191 do same stijene, što bi u znatnoj mjeri povećalo prirodnu atrakciju šireg područja Kleka.
