U nedjelju 23. kolovoza održana je po tradiciji proslava Rokove na Liščevki kod istoimene kapelice posvećene sv. Roku koju je 1996. godine blagoslovio tadašnji riječki nadbiskup u miru Josip Pavlišić.

Rokova na Liščevki održava se prve nedjelje nakon blagdana Velike Gospe a osim misnog slavlja kojim počinje proslava Rokove, Lišćevka je mjesto cjelodnevnog obiteljskog druženja brojnih žitelja Zagorja, Ribarića i Desmerica koji pripadaju župi sv. Jurja, kao i brojnih hodočasnika i gostiju iz Ogulinskog kraja.

Ovogodišnje misno slavlje bilo je ipak atipično, pošto se zbog pandemije coronavirusa i uputstava epidemiološkog stožera odustalo od većeg slavlja koje je bilo u znaku cjelodnevnog druženja i brojnih društvenih igara i sportskih nadmetanja. Ovogodišnja Rokova je bila jedino u znaku duhovnosti i misnog slavlja. Misu je po prvi puta predslavio domaći sin i donedavni župnik Oštarija i Cerovnika a odskora pastoralni pomoćnih na Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini pop Ante Luketić uz domaćeg župnika Ivicu Miloša. Liturgijskim pjevanjem misu je uzveličao župni zbor iz Zagorja pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Bernarde Puškarić. Na misi kod kapelice sv. Roka okupilo se preko stotinu župljana.

Pop Ante Luketić u svojoj je propovijedi progovorio o najvažnijem pitanju koje je Isus postavio svojim učenicima „što vi kažete, tko sam ja?“. Svatko od nas treba znati dati odgovor na ovo pitanje, jer je to pitanje kulture duha i mjerilo vrijednosti. Odgovore koje možemo dobiti različiti su a ovise o našoj dobi. I evanđelisti različito odgovaraju na to pitanje ali ne i suprotno. To nam je temeljni i egzistencijalni odgovor našeg bića, takav odgovor treba naše srce u kome je privremeno stanište naše duše. Tko ne zna takav odgovor, nema pojma o smislenosti življenja. Najbolji odgovor na pitanje što je za nas Krist, daju oni iskrena srca.

Sv. Rok je bio osoba koji je znao odgovor na to pitanje, Krist su mu bili bližnji u potrebi i boli. Krist je naš put, istina i život, on se nudi svakom od nas, da bude uskrsnuće u nama. Isus ostaje u onim plemenitima koji se žele mijenjati i on je polazna točka novog humanizma, zaključio je pop Luketić te poručio da se ugledamo u sv. Roka koji je mijenjao lica patnika.