Danas palimo drugu svijeću na adventskom vijencu. Ona svijetli za LJUBAV. Pročitajte priču o Ljubavi koju je spasilo Vrijeme.


Bio jednom jedan otok, na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti: Sreća, Tuga, Znanje i među ostalima i Ljubav.
Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili. Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka. Kada je otok bio tren do potonuća Ljubav je odlučila potražiti pomoć.
Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala: “Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom?”
“Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta.”
Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu. “Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom?”
“Ne mogu ti pomoći, Ljubavi”, odgovori Ponos. “Ovdje je sve tako savršeno, mogla bi mi uništiti brod.”
Tada Ljubav ugleda Tugu kako prolazi kraj otoka te je zamoli: “Tugo, molim te povedi me sa sobom.”
“Oh, Ljubavi”, odgovori Tuga, “tako sam tužna, da ne mogu.”
Kada je Sreća prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije niti čula Ljubav kako je doziva.
Tada Ljubav začuje neki glas: “Dođi, Ljubavi, ja ću te povesti sa sobom.” Bio je to starac u malenom čamcu.
Kada su stigli do kopna Ljubav se iskrca, a starac ode. Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime. Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita Znanje: “Znanje, ti sigurno znaš tko me je spasio?”
“To je bilo Vrijeme”, odgovorilo je Znanje. “Vrijeme?” upitala je Ljubav. “Pa zašto bi me Vrijeme spasilo?”
Znanje odgovori: “Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu.”


Prema priči nepoznatog autora


Pronađite vremena za svoje bližnje, za one najpotrebitije. Dajte im more ljubavi, dijelite ju neizmjerno i u zajedništvu se pripremajte za najveću Ljubav koja dolazi – Ljubav koja se rodila u tijelu čovjeka da bi nas zauvijek spasila.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime