Danas, 13. prosinca slavimo Svetu Luciju, a tradicionalno sijemo i pšenicu. Sveta Lucija od Sirakuze kršćanska je mučenica koja je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine. Zaštitnica je slijepih, krojača i kovača.

Sveta Lucija slavi se diljem Hrvatske i Europe, a običaji vezani za sv. Luciju bogati su, raznoliki i zanimljivi. Najpoznatiji su nam običaji sijanja pšenice i darivanja djece no hrvatska narodna baština i u ovom slučaju je bogata i maštovita.

Ime Lucija potječe od latinske riječi lux, lucere što znači svjetlo. Danas se sv. Lucija slavi 13. 12., a prije reforme gregorijanskog kalendara blagdan sv. Lucije padao je u vrijeme zimskog solsticija, kada je dan najkraći, a sunce od tada izlazi sve ranije. To označuje pobjedu svjetla nad tamom, pa su s time povezani i neki običaji u narodu.

U Slavoniji i Podravini mladež tikvi izreže oči, nos i usta, u tikvu se stavi svijeće i noću se plaše djeca pod prozorom. Ženska osoba unosi žeravicu u kuću i plaši djevojke da marljivo rade ručni rad.

Ponekad se u kosu žene stave goruće svijeće jer je prema legendi sv. Lucija nosila svijeće u kosi kako bi osvijetlila put i ruke joj bile slobodne kada je nosila pomoć za siromašne.

U Slavoniji i Dalmaciji Lucija donosi sitne darove u kuću kao i sv. Nikola. Ostavlja voće, suhe smokve, slatkiše u čarapama, pod jastukom ili u šlapama.

Najčešći je običaj sijanje zrnja pšenice (raži, leće ili graha) u tanjuriće, da bi do Božića izraslo. Zrno simbolizira novi život, a zelene vlati vitalnost i snagu. Po tome kako zrnje proklija može se prognozirati kakva će biti ljetina. Ako loše klija, bit će mršava žetva.

Kako od Lucije do Badnjaka ima dvanaest dana, može se očitati kakvo će biti vrijeme sljedeće godine: jedan dan kao jedan mjesec.

Ili drugi običaj u kojemu se gatalo o udaji: na 12 papirića napiše se muško ime, a trinaesti ostane prazan. Svaku se večer vadi jedan papirić i ne gledajući ga baca se u vatru. Na Badnjak po ponoći izvadi se posljednji papirić; ako bude prazan, nastupajuće godine neće biti svatova, a čije ime ostane, za tog mladića će se djevojka udati.

U kajkavskim se krajevima nakon Lucije počne izrađivati stolčić i štap od drva, svaki dan po nešto. Ako se kod ponoćke na to stane i okrene prema narodu, mogu se vidjeti vještice.

U zemljama sjeverne Europe osobito se opaža utjecaj zimskoga solsticija s kratkim danima, pa se tako na primjer u Švedskoj to na poseban način obilježava s tzv. Švedskim Lucijama: djevojke u bijeloj, dugoj haljini, opasane crvenim pojasom, nose na glavi vijenac s gorućim svijećama, obilaze mjesto od kuće do kuće i dijele sitne darove.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime