Prema anketi koju je među vlasnicima pasa na društvenim mrežama provela dr. sc. Irena Petak, od 500 pasa, 400 se boji pirotehnike, a tek 100 pasa ne. Najveći broj pasa koji se boje (34,51%)  je srednje dobi (2-5 godina), a čak 77,43 % pasa je dobi 2-12 godina. Što bi značilo da se strah s godinama pojačava.

Čak 32% vlasnika smatra da se njihovi psi JAKO boje, što znači da u ovo doba godine proživljavaju pravi horor, opasan po zdravlje.

Kada se boje, psi se pokušavaju sakriti, pobjeći, guraju se vlasnicima, a samo oko 1% pasa pokazuje agresiju.

Psi koji se boje pucnjave uglavnom se boje i grmljavine, što znači da u stvari pate od FONOFOBIJE, straha od jakih i iznenadnih zvukova. Taj se strah zatim intenzivira u vrijeme blagdana i proteže se kroz cijelu godinu, što može ozbiljno narušiti zdravlje psa i kvalitetu života i vlasnika i psa.

Također, zanimljiv je podatak da se, prema ovoj anketi, najmanje boje psi s rodovnicom, kupljeni iz ozbiljnih i registriranih uzgoja kao  i psi udomljeni iz skloništa, a najviše se boje psi kupljeni iz neregistriranih uzgoja (od štancera).

Skandinavci, na primjer, strah smatraju nasljednom osobinom i pse koji na testiranjima pokazuju strah izlučuju iz uzgoja, na način da ne mogu dobiti uzgojnu dozvolu i kastriraju se.

Postoje i neka razmišljanja da je strah, osim što je nasljedan, ujedno i ‘prijelazan’ jer ako u domaćinstvu ima više pasa i jedan se boji, ubrzo će se početi bojati i drugi psi kao obrazac naučenog ponašanja. Ali to su teme kojima se bave znanstvenici, mi ovdje nećemo ulaziti toliko u dubinu.

Kada imate ljubimca s fonofobijom, kako mu (i sebi) pomoći?

Ključno je da se pripremite na vrijeme. Upamtite, ti psi zaista prolaze pravi horor i trebaju pomoć.

Životinji koja se boji, prvi instinkt je pobjeći od izvora straha. Pošto su petarde nepredvidljive, životinja ne zna od čega bježi i bježi ‘glavom bez obzira’. Zato u ovo vrijeme godine imamo toliko odbjeglih i nestalih ljubimaca i ljubimaca koju su nastradali pod kotačima auta ili vlaka.

Prije svega, životinju stavite u kuću.

Redovne šetnje obavljajte ranije u danu, dok se manje puca i uvijek, ali baš uvijek, na povodcu (provjerite prije da li se može izvući iz ogrlice ili oprsnice i zategnite  ju toliko da ne može). Nabavite privjesak s imenom i brojem telefona i/ili adresom kako bi se, u slučaju da ipak pobjegne, životinju lakše i brže vratilo kući. Iako svi psi moraju biti mikročiprani, postupak očitavanja čipa je dugotrajniji i uključuje alarmiranje više službi pa je brži način da nalaznik pročita broj s privjeska i nazove vlasnika, a za mace mikročiprianje nije obavezno zakonom. Dobar izbor su i ogrlice s GPS lokatorom.

Zamračite prostoriju, spustite rolete, kako biste izbjegli svjetlosni podražaj koji životinja povezuje sa zvukom.

Pojačajte glazbu ili TV.

Ponašajte se uobičajeno, ne pokazujte nervozu i nemojte tješiti živtoinju jer ćete joj time zapravo dati do znanja da se s razlogom boji, ponašajte se kao da je to nešto posve normalno i ne treba tome pridavati važnost. Dobro je ponuditi životinji i neku intelektualno stimulativnu igračku poput njuškavca ili labirint loptice da joj skrene pažnju.

Spremite broj svog veterinara u mobitel i provjerite kako dežura preko blagdana.

Ali što kada je intenzitet straha toliko jak da ovo sve nije dovoljno?

Tada uskaču medikamenti i različita sredstva za umirenje.

Na tržištu postoji niz preparata. Postoje ogrlice i difuzeri s feromonima koji umiruju životinju, a ljudi ih ne mogu osjetiti.

Postoje Bachove kapi, cvjetne esencije različitih kombinacija pa tako postoji i mješavina broj 2- strah. One se uzimaju oralno ili se kapaju na kožu i mogu se nabaviti ili gotove, u veterinarskim ljekarnama, ili se rade po narudžbi u ljekarnama koje imaju registriranog  Bachova praktičara.

Zatim postoje homepatski priravci koje vam može prepisati veterinar homeopat, a sve se više u veterini koristi i aromaterapija gdje možete, uz konzultacije s aromaterapeutom, izabrati eterična ulja koja su neškodljiva za vašeg ljubimca i koja će ga umiriti. Ovdje budite naročito oprezni jer nisu sva eterična ulja sigurna za primjenu kod životinja, a pogotovo ako u kući živi i mačka!

Trenutni veliki hit su CBD ulja, ulja konoplje, koja imaju velike beneficije za zdravlje, a mogu se koristiti i u svrhu umirivanja i opuštanja životinje. Danas postoje komercijalni pripravci različitih jačina i jasno propisanim dozama, koji se legalno prodaju u boljim veterinarskim ljekarnama.

I na kraju nam ostaju psihofarmaci. I ovdje je paleta izbora široka. Veterinarska farmakologija nam nudi više preparata, ali ponekad je strah toliko ukorjenjen da posežemo za humanim lijekovima. Europski veterinari nisu toliko skloni propisivanju psihofarmaka kao naši američki kolege, što je vjerojatno zato jer kod nas postoji manji broj animalnih biheviorista (‘psihijatara za životinje’).

U svakom slučaju, moja preporuka je da na vrijeme odete do svog veterinara te u razgovoru s njim pokušate utvrditi koliki je intenzitet straha kod vaše životinje te prema tome izabrati sredstvo koje najbolje odgovara vašoj životinji, a zatim će veterinar životinju izvagati i propisati točnu dozu.

Psihofarmake može propisati samo veterinar.

U vrijeme blagdana mi veterinari često imamo pozive tipa – ne znam što da radim, jako se boji, imam doma …..(Helex, Normabel, Praxiten, Xanax…), dali smo mu pola tablete ali još je gore….

Ovo je najgora varijanta jer, osim što lijekove i inače treba primjenjivati odogovorno i samo za jedinku kojoj je propisan, kod pasa farmakodinamika lijekova nije ista kao kod ljudi pa tako preniske doze mogu izazvati suprotan učinak i ekscitirati životinju i tako joj još više otežati, a previsoke doze mogu biti toksične. Naročit oprez potreban je kod životinja koje pate od nekih kroničnih bolesti i starijih životinja.

Plus što vlasnici zapravo uopće često ne znaju koliko točno kg ima njihov ljubimac, a mi veterinari ne znamo baš iz rukava doze svih lijekova na pamet, pogotovo kad se radi o humanim lijekovima i zato ovo nije dobro rješenje. Ponavljam – izvagati životinju, izabrati sredstvo za umirenje i odrediti točnu dozu te kao prvi izbor koristiti lijekove koji su namijenjeni baš za životinje.

Većinu lijekova treba početi davati nekoliko dana prije očekivane pucnjave kako bi se postigla terapijska razina lijeka u krvi ( davanje na Staru godinu u 23 h neće pomoći) u vrijeme kad ste kod kuće i možete pratiti učinak lijeka, početi s minimalnom dozom i postepeno povećavati.

Na kraju, treba napomenuti da je jedino dugotrajno rješenje proces desenzibilizacije pri kojem se životinju postepeno navikava na zvuk kojeg se boji. Ovaj se postupak provodi tijekom cijele godine, u vrijeme kada inače nema pucanja i to na način da se životinji pušta snimka zvuka, vrlo tiho, u svakodnevnim situacijama – dok se igra, jede i obavlja svakodenvne aktivnosti. Postepeno se zvuk pojačava, ali ako životinja pokaže strah, znači da je bilo preglasno i treba se vratiti korak unatrag. Ovo se postepeno provodi tjednima, sve dok zvuk nije moguće pustiti u stvarnoj glasnoći, a da životinja nije pokazala strah. Duljina procesa ovisi o jačini straha koji je prisutan kod životinje i bilo bi dobro provoditi ga uz nadzor i konzultacije s bihevioristom, odnosno stručnjakom za ponašanje životinja kako ne bi došlo do pogrešaka poput tzv. preplavljivanja strahom koje mogu ostaviti trajne posljedice.

Apeliramo na sve da slavlje ne povezuju s pucnjavom. Mislite na one slabije, na kućne ljubimce koji su prestravljeni i njihove vlasnike koji su očajni i koji ne mogu uživati u blagdanima, ali mislite i na vanjske životinjice koje nas okružuju i kojima je isto ovo razdoblje traumatično – ptice, vjeverice, kune, ježevi…. Blagdani su da svi uživaju u njima.

I potpišite peticiju za zabranu petardi pa se možda i Hrvatska priključi zemljama koja su u potpunosti zabranile petarde, poput Italije.

Mirne i sretne ove blagdanske dane želi vam Petvet tim!

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime