U nedjelju, 16. kolovoza u Ogulinu je, u župi sv. Križa, u južnom predgrađu Lomostu svečano proslavljen blagdan Svetog Roka koji se stoljećima štuje u tom dijelu grada i župe u kojem je i sagrađena crkvica sv. Roka.
Svečanost je predslavio župnik Zagorja i Modruša vlč. Ivica Miloš u suslavlju domaćeg župnika Josipa Štefančića, župnika župe bl. A. Stepinca iz Ogulina fra Petra Grubišića i čuvara svetišta Gospe od Čudesa iz Oštarija popa Ante Luketića kao i bogoslova Krunoslava Brajdića. Zbog pandemije Covida 19 nije održana tradicionalna procesija sa slikom Svetog Roka od kipa Majke Božje u Lomostu.
“Iako je sv. Rok proživio samo 30 godina ovozemaljskog života, i danas nam je dobar primjer da budemo kršćanskiji u svom životu i pomažemo bratu u nevolji”, istaknuo je na počeku vlč. Miloš. Sv. Rok je u vremenu kuge pomagao uz bratsku ljubav i riječi ohrabrenja, a ono što je činio bilo je primijećeno te je postao obljubljen. Svima je pomagao kao što sam ja zatekao stanje u župi Zagorje i ogulinskom kraju gdje ljudi pomažu jedni drugima bez suvišnih filozofiranja. Sv. Rok je sličan proroku Tobiji, radi pomaganja drugima, nakon čega su oboje doživjeli zlu sudbinu, Tobija je oslijepio, a sv. Rok obolio i umro od kuge.
Isticanje svetaca danas ima veliki značaj radi motivacije vjernika, a i danas imamo takvih ljudi, kao što je bila Majka Terezija. Bog od nas danas ne traži da kao sv. Rok sve rasprodamo i dao siromašnima već da pomažemo bližnjima, bilo riječju ili materijalno.
Važno je koliko nam je u srcu stalo do brata ili sestre. Zapitajmo se danas je li opravdan razlog nekih da ne idu na sv. misu zbog covida, dok kršćani u dijelovima Kine, Indije i arapskih zemljaka idu skriveno na mise gdje su proganjani i u današnje vrijeme kao u ranim fazama kršćanstva. Još je strašnije kada neki na društvenim mrežama o proslavi Velike Gospe diljem naše domovine govore kao o covid partiju ili festivalu praznovjerja. Zato nam je dužnost svjedočiti i bar poneku dušu obratiti, zaključio je vlč. Miloš svoju propovijed.
