Najava zatvaranje tvornice Bjelin Ogulin 1 i otpuštanje oko 200 radnika snažno je odjeknulo u Ogulinu i šire, ostavljajući iza sebe brojna pitanja, ali i gorak okus. Tvrtka čijim dolaskom Ogulin dobiva izuzetan impuls za rast i razvoj, bilo kroz zapošljavanja, bilo kroz punjenje gradskog proračuna, prema dostupnim informacijama postupno gasi svoju proizvodnju a radnike čeka krajem ljeta raskid ugovora o radu uz zakonski zajamčene otpremnine. Da je riječ o tvrtki od desetak zaposlenih, još bi se razumjelo, no ako broj radnika pomnožimo sa 4, dobivamo skoro tisuću naših sugrađana kojima budućnost postaje upitna, a mnogi od njih su kreditno zaduženi.
Od nadležnih čimbenika, gradskog rukovodstva, saborskih zastupnika iz Ogulina se očekuje promptno reagiranje i najurgentniji potezi u njihovoj moći, unatoč tome što je riječ o privatnoj tvrtki. Gašenjem Bjelina koji je u gradskoj industrijskoj zoni bivšeg DIP-a nastali bi veliki socijalni problemi za naše sugrađane, a na gradskim tijelima je da reagiraju.
Unatoč višegodišnjim najavama i investicijama u proširenje poduzetničke zone, gradska administracija nije uspjela riješiti ključne prepreke za daljnji razvoj. Iako je gradonačelnik javno apelirao na pomoć državnog vrha, konkretni rezultati izostali su, a politička prebacivanja odgovornosti nisu donijela stvarne koristi. Stječe se dojam da gradonačelnik stalnim latentnim sukobima sa županijskim rukovodstvom sebi diže ego, no time ujedno nažalost umanjuje mogućnost optimizacije za razvoj grada. Kako se može očekivati jači razvoj i realizacija projekata ako ne poštuješ one koji su po hijerarhiji strukturiranja vlasti iznad tebe, od resornih ministarstava pa do županije.
Ogulin je godinama profitirao od investicija Bjelina, ali sada, kad su radna mjesta ugrožena, ne nazire se učinkovita strategija za očuvanje zaposlenosti i privlačenje novih investitora. Ovakav razvoj događaja pokazuje koliko je važno da gradska uprava bude proaktivna, a ne reaktivna, svađalačka, te da pravovremeno prepoznaje i rješava ključne gospodarske izazove prije nego što prerastu u krizu.
Na kraju, ostaje pitanje: hoće li gradska vlast izvući pouke iz ovog slučaja i konačno početi djelovati u interesu svojih građana, ili će Ogulin i dalje biti talac birokratskih zavrzlama i sporih političkih odluka?
