Evo, i to je iza nas, povijesni nastup Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu pred pola milijuna ljudi (mediji su izvještavali od lijevih da je bilo 350 000 do onih oficijelnih 504 000). Zanimljivo je bilo pratiti hrvatsku medijsku scenu proteklih mjesec dana kako se približavao dan D 5. srpnja. Dok su se državne institucije postupno i studiozno u svim segmentima pripremale za ovaj zahtjevni događaj i o tome redovito izvještavale javnost, lijevi mediji su se nadmetali u ocrnjivanju budućeg događaja. Svakodnevno su Index, RTL i ostali dovodili goste i “stručnjake” da narodu objasne lik i djelo Thompsona želeći istaknuti njegovo “ustaštvo” i nazadnjaštvo, što su sustavno radili zadnjih desetljeća. Koliko god su ga htjeli ocrniti i učiniti negativcem, narod je u njemu vidio svjetlu točku čija glazba pjeva o uzvišenim stvarima kao što su obitelj, domovina, vjera. Od braniteljske budnice iz 1991. i legendarnih Čavoglava koja je dizala moral braniteljima koji su se skromno naoružani suprotstavljali pobunjenim Srbima i JNA, pa do kasnijih glazbenih uradaka, Marko Perković je postao cijenjeni pjevač koji je osjetio bilo naroda.
Uz pomoć suradnika, tekstopisaca i glazbenika kao i svojoj viziji, Thompson je vremenom postao pučki tribunal i zaštitnik vrijednosti Domovinskog rata. Iako se nije osobno politički angažirao, jasna je njegova simpatija za desne političke vrijednosti. Glavni mu je krimen bio pozdrav “Za dom spremni” koji se čuje u pjesmi Čavoglave. Do danas je održano niz ročišta na hrvatskim sudovima glede kvalifikacije tog pozdrava, je li to stari hrvatski pozdrav, je li on izum kvislinške NDH, kojeg je koristila jedna od legitimnih postrojbi u Domovinskom ratu, HOS-a. Sudovi su različito reagirali, a sukus je da pozdrav ima legitimitet da ga mogu koristiti postrojbe HOS-a za vrijeme svojih svečarskih i komemoracijskih nastupa. Zbog toga je Thompson dobio epitet fašiste, ustaše i ostale negativne kvalifikacije zbog kojih su mu zabranjeni nastupi u nekoliko europskih država.
Zbog bolesti sina, Thompson je zadnjih godina bio manje aktivan, no prošle godine je obnovio koncertne nastupe, posebno u Imotskom. Osim toga snimio je novu veliku uspješnicu “Ako ne znaš što je bilo”, te u konačnici novi album Hodočasnik. Posebni vjetar u leđa dali su mu prethodnih godina hrvatski Vatreni koji su ga zvali na dočeke za svjetsko srebro i broncu na Trgu bana Jelačića, kao i srebrni rukometaši. Glavna motivirajuća pjesma na svim stadionima kad nastupaju nacionalne selekcije je “Lijepa li si” , a nova “Ako ne znaš što je bilo” omiljena je pjesma rukometaša. I onda se dogodio zaokret. Kada mu je Zagreb odobrio nastupa na hipodromu i nakon što je u nekoliko dana prodao pola milijuna ulaznica, mainstream mediji su ga počeli respektirati. O Thompsonu se prvi pusta počeo razgovarati argumentirano. Velika zasluga leži u novinaru Jutarnjeg, inače kazališnom kritičaru Tomislavu Čadežu koji je prošlo ljetni koncert u Imotskom nazvao trijumfom domoljublja i zrelosti mladih. Ostali glazbeni kritičari su tada ipak nevoljko počeli argumentirano ocjenjivati Thompsonu glazbu.
I onda se dogodio hipodrom. Bio je to trijumf pozitivnih emocija, domoljublja, veselja, radosti i optimizma za obitelj, domovinu, vjeru na kome su stotine tisuća ponajviše mladih ali i starih istinski uživali. Koncert je prošao bez ikakvih (od strane nedobronamjernih medija očekujućih) incidenata, a sam koncert je bio savršenstvo od organizacije, produkcije, tehničke razine, do sada nezabilježene. Ponajbolja svjetska tvrtka iz Dubaija je bila angažirana za sve efekte. Projekcije likova na nebu ponad hipodromu bila je očaravajuća. Likovi Blažene Djevice Marije, križa, hrvatskog stijega, krunice, jastreba, bila je savršena. Da ne govorimo o plamtećim efektima. Zagreb je te noći bio koncertni centar svijeta. Među stotinama tisuća posjetitelja, gledajući društvene mreže bilo je stotine Ogulinaca.
Thompson je prenio više poruka koje se mogu sažeti da Europi treba vratiti kršćanski duh te da ima veliko povjerenje u današnje mlade. Poseban gost bio mu je šibenski biskup u miru Ante Ivas koji je izmolio Maranathu. U svakom slučaju, bilo je lijepo i nezaboravno biti na hipodromu na koncert koji će se spominjati desetljećima.
