U četvrtak 19. veljače u Gradskoj knjižnici i čitaonici Ogulin a u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Ogulinu održano je predavanje profesora povijesti Josipa Šibarića o hrvatskim državnim obilježjima. Susret je otvorio predsjednik ogulinske Matice Hrvoje Magdić podsjetivši da je njihov član Josip Šibarić održao prošle jeseni korisno predavanje u vremenu proslave velike obljetnice Hrvatskog kraljevstva odnosno o tome kako se pred 100 godina slavila tisućita obljetnica Hrvatskog kraljevstva. Novo predavanje o hrvatskim državnim obilježjima je aktualno radi čestih prijepora u javnom prostoru o stvarima o kojima ti akteri imaju malo saznanja i činjenica. Da je kredibilitet predavača nepupitan govori i činjenica da je aktivan u mnogim udrugama na polju kulture u gradu Ogulinu.
Šibarić je na početku govorio o povijesti hrvatske himne Lijepa naša čiji tekst je napisao Antun Mihanović 1845. godine pod nazivom Horvatska domovina a koji je bio objavljen u listu Danica, u štokavskom narječju u 14 kitica. Za razliku od francuske ili nekih drugih himni koje kroz tekst promoviraju militantni stav, rat i klanje, ova himna promovira ljubav prema domovini. Prevedena je bila i na ruski jezik a biula joj je posvećena i ploča na Guvernerovoj palači u Rijeci i u Kostreni 1535. Himna je uglazbljena 1846. godine od strane člana vojnog orkestra iz Gline Josipa Runjanina koji je bio inspiriran talijanskim skladateljem Gaetanom Donizzetijem. Kao himna se prvi puta spominje 1864., kao hrvatska himna 1889. a 1972. kao hrvatska himna u SR Hrvatskoj a Hrvatski sabor donosi 1990. Zakon o državnim obilježjima pa tako i o himni Lijepa naša. Ova himna ima i dva spomenika u Zelenjaku u Hrvatskom Zagorju i Glini. “Kod izvođenja himne potrebno je slijediti klasičnu harmonizaciju uz jasno izgovaranje stihova bez improvizacije, što nije bio slučaj kod izvođenja “Lijepe naše” od strane Josipe Lisac kod prve inauguracije predsjednika Milanovića,” istaknuo je Josip Šibarić.
Kroz povijest svoje zastave su imali Dubrovnik, Rijeka, Šibenik a bila je i Banska zastava Banske Hrvatske iz 1848. koju je inaugurirao ban Jelačić kao zastavu Trojedne kraljevine. Bila je simbol uz ostale zastave državnih zajednica Austro-ugarske monarhije. Bila je zabranjena za Bachova apsolutizma od 1852. do 1860. . Postojala je tada i zastava trgovačke mornarice . Za Države SHS inaugurirana je hrvatska trobojnica koju je u Kraljevini SHS preuzela Hrvatska seljačka stranka. Slijedile su zastave iz vremena NDH, zatim antifašističke zastave , pa zastava Federalne države Hrvatske te zastava i grb SR Hrvatske od 1963. Konačno 1990. dobiva se zastava RH nakon natječaja na kome je pobijedio Miroslav Šutej s pet povijesnih grbova a koja je zakonski inaugurirana 21. prosinca 1990. Hrvatski sabor donio je odluku 5. lipnja kao Dan hrvatske zastave.
Govoreći o grbu autor ističe da šahirani grb potječe od kraja 15. stoljeća i kroz povijest su se mijenjale varijacije bilo s prvim bijelim (srebrnim) ili crvenim poljem kao i 16, 25 ili čak 64 polja. Konačno, HAZU je lipnja 2025. donio deklaraciju o hrvatskom grbu. Autor je na kraju pročitao po njemu najbolju pjesmu o Hrvatskoj od Drage Ivaniševića “Hrvatska”.
