U utorak 7. veljače započela je trodnevna duhovna priprava za proslavu Stepinčeva u blaženikovoj župi u Ogulinu uoči 22. obljetnice njena osnutka. Misu na prvi dan duhovne priprave predslavio je umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupije vlč. Josip Vnučec u suslavlju domaćeg župnika fra Mirka Kralja. Glazbom je misu animirao župni zbor.
„Zašto je zatvoren nadbiskup Alojzije Stepinac, zapitali su milicioneri kasnijeg zagrebačkog nadbiskupa Franju Kuharića dok je tadašnji kardinal Stepinac bio zatočen u svom Krašiću? „Zato što je puno značio hrvatskom narodu,“ odgovorio je Kuharić. Bile su to uvodne riječi vlč. Vnučeca koji je zaželio da i mi posjedujemo Stepinčevu čvrstinu.
„Alojzije Stepinac je bio jedan od dramatičnih likova progonjene crkve u Hrvatskoj i Istočnoj Europi gdje su je komunisti progonili pola stoljeća. Život mu je bio obilježen trpljenjima i progonstvima. Bio je 5. od osmero djece , 1916. je maturirao u Zagrebu, a onda završio časnički tečaj i našao se na Sočanskoj fronti u austrijskoj vojsci. Tamo je bio nakratko zarobljen od strane Talijana a na koncu se javio kao dragovoljac na Solunski front gdje nije nikada stigao. Iako je 1919. počeo studirati agronomiju, 1926. godine studira teologiju zajedno s Franjom Šeperom, a 26. listopada 1930. je zaređen za svećenika. Tadašnji zagrebački nadbiskup Anton Bauer ga šalje na studij u Gregorianu u Rim da bi 1934. godine imenovan biskupom koadjutorom a 1937. i zagrebačkim nadbiskupom u geslo „U tebe se Gospodine uzdam“. Aktivan je u osnivanju i jačanju Caritasa, osnivanju novih župa i jačanju laičkih udruga.
Borio se protiv psovke ukorijenjene u narodu, protiv pobačaja. Stepinac je postao zaštitnik progonjenih od svih ideologija i borac za temeljna crkvena prava koji je čvrsto ostao odan Crkvi i Vatikanu, unatoč pritiscima tadašnjeg komunističkog režima. Zbog toga je Tito donio odluku da ga se makne, a što je u praksu proveo tadašnji javni tužilac Jugoslavije Jakov Blažević koji je u memoarskim zapisima naveo Titine riječi „gonite ga do kraja“. Na montiranom procesu je osuđen na 16 godina zatvora i gubitak svih građanskih prava. Nakon zavora u Lepoglavi, bio je zatočen u svom domu u Krašiću. Poznate su njegove riječi na suđenju „moja je savjest čista, za Isus sam sprema umrijeti“. Preminuo je u Kašiću 14. veljače 1960. od zatvorskih tegoba. Hrvatski sabor je 14. veljače 1992. godine donio deklaraciju o osudi političkog procesa Stepincu a 3. listopada 1988. ga je beatificirao papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici. Budimo čvrsti poput Stepinca,“ zaključio je svoju homiliju vl. Vnučec.
