Nakon što je muška rukometna reprezentacija Hrvatske po šesti put u povijesti osvojila zlatnu medalju na Olimpijskim igrama gluhih, pobijedivši u Tokiju u finalu reprezentaciju Njemačke s 30:23, interes za Olimpijske igre gluhih ili Deflimpijske igre je prvi puta postao prisutniji u našim medijima. Do tada su ih pratili samo sami natjecatelji i njihove obitelji.
Za Ogulin koji je imao puno vrhunskih sportaša koji su nastupali i za reprezentativne selekcije (Ivica Poljak, Boris Štimac, Ante Pavić, brojne kuglačice kao najistaknutiji od mnogih) nepoznata je činjenica da je imao i olimpijce. Iako se veza sa Olimpijadom i prvom medaljom veže za susjedni Slunj i Milana Neralića koji je kao prvi Hrvat osvojio olimpijsku medalju u mačevanju za Austro-Ugarsku 1990. na Olimpijskim igrama u Parizu (brončana medalja u disciplini sablja), i Ogulin je imao svoju olimpijku. Riječ je o Marici Puškarić koja je na Olimpijskim igrama gluhih 1957. godine u Milanu osvojila brončanu medalju u atletskoj disciplini 4×100 metara.
Marica Puškarić rođena je u Ogulinu 21. studenog 1937. u obitelji Roze i Mate Puškarića-Picana. Mate je 1945. završio na Bleiburgu, no uspio je vlakom doći do Trsta, gdje je bio 3 mjeseca u američkom zatočeništvu, nakon čega je otišao u Argentinu i tamo preminuo. Brigu o Marici preuzela je njezina najstarija sestra Cilika, inače majka od našeg Ogulinca Ivana Luketića Mladića. Pošto je Marica bila gluhonijema, poslana je u Split, gdje je bila škola za gluhonijeme. Tamo je uz školovanje počela trenirati i atletiku, tako da je zbog svojih odličnih tjelesnim sposobnosti često nastupala na jugoslavenskim i međunarodnim natjecanjima gluhih. Vrhunac uspjeha je bila brončana medalja na Olimpijskim igrama gluhih u Milanu 1957. gdje je osvojila brončanu medalju u štafeti 4×100 metara, zbog čega joj ime ponosno stoji na šetnici na Zapadnoj obali u Splitu uz brojne splitske olimpijce. Marica je osim toga osvojila više europskih medalja u natjecanju gluhih osoba i to u disciplinama bacanje kugle i skoka u dalj.
Nakon završetka školovanja Marica je otišla u Berlin raditi gdje se i udala za Antu Matkovića, gluhu osobu, gdje su proveli profesionalni dio života a nakon umirovljenja su se vratili u Antino rodno mjesto Kučine u Solinu gdje žive i danas. Imaju dva sina Petra i Jadrana.
