Dan 15. siječnja datum je koji pokazuje da povijest nisu samo godine i brojke, nego odluke, žrtve i snovi pretočeni u stvarnost. Toga dana 1992. Hrvatska je, usred svježih ratnih rana, postala međunarodno priznata država – ravnopravna članica svjetske zajednice naroda.
Nakon referenduma i proglašenja neovisnosti 1991., uslijedili su mjeseci agresije, razaranja i prognaničkih kolona, ali i neumornog diplomatskog rada. U takvim okolnostima, 15. siječnja 1992. svih 12 država tadašnje Europske zajednice – među njima Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina – službeno je priznalo Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu. Toga dana priključile su se i Austrija, Kanada, Mađarska, Poljska, Malta, Bugarska, Norveška i Švicarska, pa je broj međunarodnih priznanja naglo porastao.
Posebno se ističe uloga Svete Stolice: Vatikan je 13. siječnja 1992. objavio odluku o priznanju, a ono je stupilo na snagu 15. siječnja te godine, dajući Hrvatskoj snažan moralni i politički legitimitet. Kao duhovni autoritet i važan međunarodni subjekt, Sveta Stolica pomogla je slomiti otpore priznanju i potaknula druge države da slijede isti put.
Međunarodno priznanje nije došlo samo od sebe; bilo je rezultat ustrajne politike koja je istodobno vodila rat za opstanak i bitku za potporu svjetske javnosti. Hrvatska je prihvatila zahtjevne međunarodne uvjete – od posebnog ustavnog zakona o zaštiti manjina do mirovnih planova i dolaska snaga UN-a – i tako otvorila vrata priznanju i dolasku plavih kaciga.
Zbog takvih odluka Hrvatska je dobila političku platformu s koje je mogla tražiti povrat okupiranih područja i potvrdu svojih granica. Time je stvoren okvir u kojem će kasnije biti moguće završiti rat i zaokružiti državnu cjelovitost.
Šest godina nakon priznanja, 15. siječnja 1998., dovršena je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Tim je činom zaključen proces povratka istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema te je Hrvatska uspostavila puni teritorijalni integritet.
Taj se model mirne reintegracije u međunarodnim okvirima spominje kao jedan od najuspješnijih primjera izgradnje mira pod okriljem UN-a. Zato 15. siječnja nosi dvostruko značenje: dan priznanja i dan dovršetka teritorijalnog ujedinjenja.
Današnji položaj Hrvatske – članice Europske unije, Sjevernoatlantskog saveza i brojnih međunarodnih organizacija – izravna je posljedica onog „da“ iz 1992. godine. Obnova ratom razrušenih područja, povratak prognanika i izgradnja institucija pokazuju da sloboda nije samo povijesni trenutak, nego trajna obveza.
