Hrvatski sabor početkom ove godine donio je značajne izmjene Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata kojima se proširuju prava, povećavaju naknade i širi krug osoba koje mogu ostvariti status civilnog stradalnika. Zakon o izmjenama i dopunama usvojen je krajem siječnja 2026., dok je njegova primjena, uključujući povećane iznose naknada, predviđena od početka ove godine.
Jedna od ključnih novosti jest potpuno novi model utvrđivanja osnovice za obračun prava. Umjesto dosadašnje proračunske osnovice, koja se nije mijenjala još od početka 2000‑ih, sada će osnovicu jednom godišnje određivati Vlada, pri čemu ona ne smije biti niža od one iz prethodne godine. Takvo rješenje otvara prostor redovitom rastu naknada u skladu s gospodarskim kretanjima i fiskalnim mogućnostima države.
Uvođenjem nove osnovice povećavaju se iznosi niza prava koja ostvaruju civilni stradalnici Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji. Rastu osobne invalidnine, obiteljske invalidnine, posebni dodatak, dodatak za njegu i pomoć druge osobe, ortopedski dodatak te novčane naknade za civilne žrtve rata. Povećanje visine tih primanja predstavlja iskorak u odnosu na dosadašnje stanje, koje je godinama bilo predmet kritika zbog zaostajanja za životnim troškovima.
Izmjenama zakona širi se i sam krug osoba koje mogu ostvariti status civilnog invalida Domovinskog rata. Prag oštećenja organizma za stjecanje statusa po osnovi bolesti snižen je s dosadašnjih 60 posto na 20 posto. To znači da će znatno veći broj osoba, čije je zdravlje trajno narušeno zbog ratnih okolnosti, moći ući u sustav i dobiti pripadajuća prava. Riječ je o jednoj od najvažnijih promjena, budući da se njome nastoji obuhvatiti dio populacije koji je do sada ostajao izvan formalne pravne zaštite.
Novost je i uvođenje jednokratne novčane pomoći za obitelji civilnih osoba koje su u Domovinskom ratu poginule, nestale ili su naknadno identificirane. Nakon ekshumacije i identifikacije posmrtnih ostataka civilne osobe, odnosno nakon što se nestala osoba proglasi umrlom u izvanparničnom postupku, članovi obitelji stječu pravo na jednokratnu isplatu u unaprijed utvrđenom iznosu. Pravo se odnosi na bračnog ili izvanbračnog druga, djecu i roditelje, a zakonodavac ga obrazlaže kao oblik materijalnog priznanja i podrške obiteljima koje desetljećima trpe teret gubitka i neizvjesnosti.
Uz financijske aspekte, izmjene donose i dodatna jamstva u području zdravstvene zaštite. Civilnim invalidima i članovima obitelji poginulih, nestalih i umrlih civila jamči se pravo na zdravstveno osiguranje ako ga ne mogu ostvariti po drugoj osnovi, oslobađanje od plaćanja participacije, pravo na medicinsku i bolničku rehabilitaciju u određenim vremenskim razmacima te na ortopedska i druga pomagala prema medicinskim indikacijama. Time se, barem djelomično, zatvaraju praznine u sustavu skrbi na koje su udruge civilnih žrtava rata godinama upozoravale.
Zakon predviđa i tehničke prilagodbe postojećih odredbi – od usklađivanja iznosa s uvođenjem eura, do automatiziranog usklađivanja ranije priznatih prava s novom osnovicom. Korisnici koji su već u sustavu ne moraju podnositi nove zahtjeve kako bi ostvarili povećane iznose; njihova će se prava uskladiti po službenoj dužnosti, unutar rokova koje propisuje zakon.
Ove izmjene predstavljaju važan korak u daljnjem priznavanju stradanja civila tijekom Domovinskog rata i nastojanju da se njihov društveni položaj približi položaju drugih skupina stradalnika. Iako će se stvarni učinak vidjeti tek u praksi, jasno je da će veće naknade, širi krug korisnika i nova jednokratna pomoć za obitelji nestalih i poginulih predstavljati konkretnu podršku jednoj od najranjivijih skupina hrvatskog društva.
