U nedjelju 31. srpnja u naselju Desmericama u župi Sv. Jurja u Zagorju Ogulinskom svečano je obilježena misa u čast svih poginulih branitelja u Domovinskom ratu a uoči proslave Dana domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 27. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja. Svečanost je održana na 25. obljetnicu nakon što je 27. srpnja 1997. godine u središtu Desmerica podignut križ sa spomen pločom s imenima 13 poginulih branitelja iz Domovinskog rata s prostora mjesnih odbora Desmerica, Zagorja i Ribarića. .Svečanost je započela molitvom kod središnjeg križa u Desmericama a nastavljena procesijom do kapele sv. Ivana Krstitelja gdje je misu predslavio župni vikar župe sv. Križa iz Ogulina i privremeni župni vikar Zagorja vlč. Bruno Lovaković. Misu je glazbom animirao župni zbor uz orguljsku pratnju Franje Puškarića.
U svojoj propovijedi vlč. Lovaković je poručio:
“ Draga braćo i sestre! Današnja, 18. nedjelja kroz godinu, usmjerava nas da razmišljamo o našem životu i svemu onome što stvaramo, stječemo, o svemu onome što nastojimo u životu raditi, zaraditi novac, odgajati obitelj i tome slično. I možda prvi utisak današnje riječi Božje, osobito u prvom čitanju, kada Propovjednik kaže da je sve ispraznost, može učiniti da pomislimo da ne vrijedi u životu raditi, da se ne smije imati, da sve ono što čovjek radi i trudi se, da to nije potrebno, ali nije tako. Prvo čitanje, prije svega želi svima nama pomoći, da na još bolji način doživimo evanđelje, koje progovara o prolaznosti ljudskog života i sve onome što čovjek stekne i radi u svome životu. Zbog toga i apostol Pavao u drugom čitanju, naglašava da uvijek trebamo biti zagledani u Krista koji je na Nebu. Da ne težimo za ovim zemaljskim. Sve ovo što na zemlji imamo, nama je potrebno, i trebamo imati, trebamo se koristiti svemu onome što je čovjek svojim radom, svojim razmišljanjem stekao, stvorio. Ali isto tako, čovjek je pozvan na promjenu svoga života, jer ako smo povjerovali Isusu Kristu, to se najprije treba očitovati u našem govoru, našem ponašanju, to znači da trebamo još više raditi, još više stvarati, ali nikada ne gledajući dole, nego biti zagledan gore, u Nebo. Ako ostanemo zagledani u Nebo, onda možemo shvatiti današnje evanđelje, današnju riječ Božju. Isus ne govori da je protiv toga da čovjek ima, da čovjek stvara, da čovjek sebi osigurava razna materijalna dobra, to bi bilo suprotno njegovoj naravi, jer sve ono što je bog u nama stvorio, dobro je, i razum kojega imamo, da nove stvari učimo, da budemo kreativni i sposobni za rad. Ipak, Gospodin nas danas sve upozorava, da ne ostanemo zagledani u to materijalno, jer ako ostanemo na toj razini, nećemo imati snage primijetiti malenoga, slabog čovjeka. To je ono što je važno da naučimo iz današnje riječi Božje, da ne zaboravimo onog čovjeka koji je pored nas, koji je malen i koji je u potrebi. Mnoge ljude, putevi života, doveli su do situacije da teško žive, mnoge je bolest spriječila da stvaraju, da rade, da budu kreativni, a opet, mnogi to mogu činiti i raditi.
S toga, pokušajmo danas naučiti nešto novo u našem vjerničkom životu. Pokušajmo tako razmišljati, da uvijek imamo osjećaj za brata pored sebe, za čovjeka kojemu u životu možda baš i nije sve tako lijepo. Ako nešto i imamo više ovog materijalnog, pobijedimo onog slabog čovjeka u sebi, i darujmo siromahu koji je u nevolji. Samo tako, uspjet ćemo se očuvati da ne budemo kao ovaj čovjek u evanđelju, koji stvarao i stvarao, koji nikada nije ni pomislio na siromaha, i tako mu je život prošao, i završio, a ono što mu je ostalo, čije će onda biti?!
