Što je anksioznost i kada možemo reći da smo anksiozni?

390

Anksioznost se definira kao osjećaj nelagode, opće napetosti, zabrinutosti, straha te neracionalnog lošeg predosjećaja. Prosječne razine anksioznosti se javljaju kod većine ljudi, ali njih osoba može kontrolirati te njima upravljati.

No, problem se javlja kada osoba doživljava visoke, kronične razine anksioznosti  te  poteškoća nastaje kada osoba ne može kontrolirati anksioznost već anksioznost kontrolira nju.

Simptomi anksioznosti

Pretjerana zabrinutost fiziološki, psihološki i emocionalno proizvodi tjeskobu koja obuzima cijeli organizam, a simptome možemo podijeliti u kognitivne, emocionalne, ponašajne  i tjelesne. Kognitivni simptomi anksioznosti su: zabrinutost, teškoće u koncentraciji, teškoće u pamćenju, negativna očekivanja, negativna razmišljanja o sebi i trenutnoj situaciji. Emocionalni simptomi su: neugoda i nemir, neizvjesnost i iščekivanje, uplašenost, nervoza i napetost, prisutnost raznih strahova, strah od gubitka kontrole, razdražljivost. Ponašajni simptomi anksioznosti su: izbjegavanja situacija i osoba koje izazivaju anksioznost, sramežljivost, povučenost i nesigurnost u socijalnim kontaktima, izrazita aktivnost ili pasivnost.

Tjelesni simptomi anksioznosti su: respiratorni – osjećaj gušenja i nedostatka zraka, ubrzano disanje, kardiovaskularni-ubrzan rad srca, palpitacije, povećani krvni tlak, crvenilo ili bljedilo, promjene na koži – promjene u temperaturi kože, crvene pjege, mišićni– tremor, mišićna tenzija, mišićni grčevi, drhtanje, gastrointestinalni – abdominalna bol, mučnina, proljev, povraćanje, glavobolja, vrtoglavica i osjećaj nesvjestice, bolovi u prsima i iscrpljenost, nesanica i noćne more.

Osnovni tipovi anksioznog poremećaja

Postoji nekoliko osnovnih tipova anksioznog poremećaja, koje ćemo vrlo kratko objasniti.

Napadaj panike i panični poremećaj

Napadaji panike su epizode intenzivnog straha i tjeskobe. Često se javljaju iznenada, odjednom. Ponekad je njihov uzrok očit (npr. kada se nađete u neposrednoj opasnosti ili bezizlaznoj situaciji), ali ponekad se može činiti da razloga uopće nema.

Napadi panike i njihovi simptomi mogu potrajati nekoliko trenutaka, ali i nekoliko sati. Tijekom napada, većina se ljudi osjeti kao da gubi kontrolu te se prepusti strahu ili strepnji popraćenoj nagonom za bijeg, a mnogi misle da će umrijeti, odnosno da se ne radi o napadu panike već infarktu.

Glavni simptomi paničnog poremećaja su: tjeskoba i užas, osjećaj propasti i katastrofe, osjećaj gušenja, bol u grudima, strah od gubitka kontrole, očekivanje tragičnog ishoda.

Kod paničnih poremećaja, osoba zapravo svoje tjelene senzacije (lupanje srca, ubrzano disanje) interpretira na katastrofičan način u smislu da se radi o potvrdi da se nešto loše s njom događa, što dovodi do tog da postaje još više osjetljiva i usmjerena na svoje tjelesne senzacije te se iste takvim načinom i  povećavaju, što dovodi do  začaranog kruga.

Agorafobija  je  iracionalan strah od mjesta ili situacija iz kojih bi bijeg bio otežan ili nemoguć (npr. intenzivan strah od bivanja na gradskom trgu i sl.).

Specifična fobija je oblik straha i anksioznosti od točno određenih objekata i/ili situacija, pri čemu osoba izbjegava isto te to dovodi do njenih poteškoća u svakodnevnom funkcioniranju. Npr.osoba može imati fobični strah od liftova, škole,zatvorenih prostora, vidine, društvene situacije i sl.

Kod fobija se  radi o tome d se objekt koji sam po sebi nije bio predmet straha (npr. škola), kad se spoji s nečim što izaziva strah (npr. iznimno maltretiranje u školi), dovodi do toga da osba krene izbjegavati predmet straha i tako se strah samo povećava.

Socijalni anksiozni poremećaj

Oni koji pate od socijalnog anksioznog poremećaja žive u neprestanom strahu od onoga što ljudi možda misle o njima i/ili kako bi ti ljudi mogli reagirati na njih, pri čemu misle da drugi misle o njima isključivo negativno (npr. „Sigurno mi se smiju“, „Ispast ću glup“ i sl.).

Osobe koje pate od ovog tipa anksioznog poremećaja imaju značajan strah zbog jedne ili više socijalnih situacija ili javnih nastupa, te u takvim situacijama doživljavaju intenzivne simptome anksioznosti ili ih pak skroz izbjegavaju.

Separacijski anksiozni poremećaj

Karakterizira ga pretjerana zabrinutost i tjeskoba u situacijama odvajanja od kuće, roditelja ili drugih osoba za koje je netko vezan te na taj način ta odvajanja postaju nemoguća i uzrokuju veliki stres cijeloj obitelji.

Simptomi se manifestiraju različito u funkciji dobi. Kod djece se nerijetko zbog separacijske anksioznosti javljaju fobije vezane za odlaske u školu i noćne more sa separacijskim sadržajima, dok je kod starijih mogu javiti i tjelesne komplikacije te uznemirenost u situacijama separacije.

Generalizirani anksiozni poremećaj

Osobe koje pate od genraliziranog anksioznog poremećaja brinu cijelo vrijeme  o raznim stvarima, često i u velikoj mjeri. Te su brige zapravo nefunkcionalne, a osoba se stalno pita pitanje „Što ako..?“: Radi se o  tzv. slobodno lebdećoj anksioznosti, koja je stalno prisutna, pri čemu su te osobe cijelo vrijeme napete.

Selektivni mutizam

Ovaj je poremećaj čest kod djece u školskoj dobi. Prepoznajemo ga kao iznenadnu nijemost u slučajevima kada treba govoriti. Može se dogoditi u određenim situacijama u školi, ali i kod kuće s članovima uže obitelji. Djeca odbijaju govoriti u specifičnim situacijama, ali u okolnostima koje su ugodne i sigurne pričaju bez ikakvih poteškoća.

Najveći problem kod ovog anksioznog poremećaja je taj što roditelji ponekad ne shvaćaju da nisu u pitanju govorne poteškoće, već da je u pozadini anksioznost ili neka traumatska situacija koja je uzrokovala mutizam. Zbog toga se nerijetko krivo pristupa ovom poremećaju.

Ispitna anskioznost

Odnosi se na situacije ispitivanja u školi, gdje učenik kod kuće u sigurnim uvjetima sve iznimno zna, a potom u školi dobije lošu ocjenu, jer ga preplave prethodno navedeni simptomi anksioznosti. Potrebno ga je od stane roditelja i učitelja prepoznati, kako ne bi doveo do loših posljedica po školski uspjeh, samopoštovanje i sl.

Zdravstvena anksioznost

Radi se o intenzivnoj zabrinutosti zbog određenog zdravstvenog stanja, te pogrešnog tumačenja tjelesnih simptom,a koja dovodi do tog da se osoba osjeća iznimno loše i van kontrole. Npr. osoba ima bol u leđima, a ona odmah pomisli da ima tumor te krene pretraživati litaraturu i tražiti podatke, te unatoč razuvjeravanjima i dalje bude iznimno iracionalno zabrinuta za svoje stanje.

Važno je napomenuti da osoba zbog svojih anksioznih stanja vrlo često posjećuje razne liječnike i specijaliste, pri čemu oni vrlo često i otklone organski uzrok, jer pozadina svega bude zapravo psihičke prirode.

Ukoliko ste kod sebe ili kod svog djeteta prepoznali neke od prethodno opisanih poteškoća, slobodno se obratite u Lovris za psihodijagnostiku i savjetovanje, na kontakt 099/789-7855 ili inesgaletic@gmail.com,  gdje ćemo dogovoriti termin i krenuti raditi na teškoćama.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime