20191128 161658

U najtiražnijem časopisu u Hrvatskoj koji se bavi temama šumarstva objavljen je razgovor s našim saborskim zastupnikom Tomislavom Lipošćakom. Prepoznato je njegovo konstantno zalaganje za šumarstvo i šumarsku struku u saborskim raspravama – što je i bio povod za intervju u jednom od ovogodišnjih izdanja mjesečnika “Hrvatske šume“, časopisa za popularizaciju šumarstva kojeg izdaju Hrvatske šume d.o.o.

U nastavku članak prenosimo u cijelosti:

U hrvatskom Saboru trenutačnu dužnost saborskih zastupnika obavljaju tri inženjera šumarstva: Milorad Batinić iz HNS-a te Damir Felak i Tomislav Lipošćak iz HDZ-a. Ovaj potonji je u saborske klupe došao direktno s mjesta taksatora u UŠP Ogulin gdje je obavljao poslove uređivanja šuma i jako dobro pozna problematiku o kojoj često imamo prilike slušati u medijima. Ovih dana smo popričali s njime o temama koje trenutno okupiraju javni prostor a vezane su za šumarstvo.

Koliko se kao saborski zastupnik koji je ujedno po struci inženjer šumarstva susrećete sa šumarskim temama u saboru? Koliko često imate priliku zastupati interese struke u Saboru?

Šumarstvo je bilo i ostalo moja „najveća ljubav“ i jedna od najčešćih mojih tema u saborskim raspravama, ali i u svakodnevnom životu. Uz konstantan rad na usavršavanju zakonskih rješenja i podizanje svijesti o šumarstvu kao djelatnosti i struci – želja mi je približiti šumarstvo i postulate potrajnog gospodarenja hrvatskoj javnosti. Nažalost, upravo iz neznanja i nepoznavanja osnovnih zakonitosti uzgajanja i gospodarenja šumama, i u Hrvatskom saboru se šumarstvo najčešće spominje u negativnom kontekstu. Zadaća je svih nas koji na bilo koji način sudjelujemo u javnom životu, da tradiciju i nasljeđe 250-godišnjeg organiziranog šumarstva u Hrvatskoj predstavimo i približimo svakom od naših sugrađana. I zato je potrebno iskoristiti svaku temu – od zaštite okoliša, klimatskih promjena, energetike i osnovnih šumarskih tema – da pojasnimo važnost i ulogu šuma i šumarstva u svakodnevnom životu, ali i prošlosti i budućnosti.

European green deal velika je šansa za hrvatsko šumarstvo. Može li politika dati priliku struci da ozbiljnije sudjeluje u kreiranju sporazuma koji će imati utjecaj na sve nas?

Europski zeleni plan trenutno je najambiciozniji paket mjera koji bi građanima i poduzećima u Europi trebao omogućiti koristi od održive zelene tranzicije. Mjere i popratni okvirni plan ključnih politika kreću se od ambicioznog smanjenja emisija do ulaganja u vrhunsko istraživanje i inovacije te očuvanja prirodnog okoliša u Europi. Svakako je ovo velika prilika za hrvatsko šumarstvo i puno će toga ovisiti koliko ćemo se aktivno uključiti u cijelu priču. Smatram da moramo biti puno agresivniji i glasniji kao struka i iskoristiti sve kanale, od medija do politike, kako bi participirali na način koji je potreban.

Nedavno je Jyrkia Katainen, donedavni potpredsjednik Europske komisije izjavio „kako se prosječni Europljanin razumije šume i upravljanje šumama koliko se prosječni istočni Finac razumije u uzgoj tune na Malti“. Slično je i u Hrvatskoj. Hoće li to nerazumijevanje javnosti dovesti šumarstvo i drvnu industriju u probleme?

Usudio bih se reći da se već nalazimo u velikim problemima. Uz dužno poštovanje prema ostalim strukama, nedopustivo mi je da su primat u temama vezanim uz šumarstvo preuzeli svi osim nas šumara. Tu smo djelomično i sami krivi budući da smo vrlo često dosta „zatvoreni“ i naša znanja i dobre prakse premalo prezentiramo. Živimo u digitalnom dobu masovnih medija i digitalne kulture i tu moramo pronaći načine da svoj rad, praksu i tradiciju prikažemo i pojasnimo širem krugu ljudi – osobito mladima. I sam sam se znao, raspravljajući u Hrvatskom saboru, uhvatiti u zamku stručnih izraza i termina koji su teško razumljivi široj javnosti. Kao struka, šumarstvo i gospodarenje šumama moramo približiti svima kroz jednostavne primjere i izričaj, kako bi bili razumljivi i zanimljivi. Kada to postignemo, nitko neće propitivati ispravnost i način gospodarenja zbog kojeg imamo jedne od najljepših i najkvalitetnijih šuma u Europi.

Krajem siječnja u Hrvatskoj je boravila delegacija austrijskih šumara i predstavnika drvne industrije i njihov stav je jasan: prvo šumarstvo a industrija ga prati u stopu. U Hrvatskoj se često taj redoslijed ne poštuje. Kolika je mogućnost da takav model primijenimo u Hrvatskoj?

Ovakav model uopće ne bi trebao biti upitan. Nažalost, nizom anomalija kroz vrijeme došli smo do situacije da se na šumarstvo, odnosno šumarski sektor gleda isključivo kao sirovinsku bazu, na neograničeni resurs na koji svi polažu pravo. „Kubik mentalitet“ doveo nas je do apsurdnih situacija gdje struka vrlo često ne sudjeluje u kreiranju politika i strategija vezanih uz samo šumarstvo. Često o tome govorim i u Hrvatskom saboru, i često zbog toga dobivam i kritike. Međutim, percepciju javnosti, koja na šumare gleda kao „devastatore s pilama“ moramo početi mijenjati. Inače nam se ne piše dobro. S jedne strane susrećemo se s kritikama onih koji bi željeli naše šume pretvoriti u prašume, koji pod krinkom ekologije i zaštite šuma ne razumiju ili ne žele razumjeti načela prirodnog gospodarenja šumom. S druge strane, potražnja za sirovinom višestruko premašuje količine koje se godišnje mogu ponuditi tržištu. Između ovih dvaju, krajnje oprečnih strana i pogleda na šumarstvo, jedina je šansa da struci prepustimo da vodi glavnu riječ. I tada neće biti alternative modelu „prvo šumarstvo, a onda industrija“.

Klimatske promjene ozbiljno ugrožavaju ne samo naše, već i europske ekosustave. Šumarstvo se nudi kao jedan od odgovora na klimatsku problematiku. Mogu li se interesi struke, politika i interes javnosti uskladiti kako bi činili učinkoviti aparat za borbu protiv klimatskih promjena?

Interesi struke, politika i javnosti moraju se uskladiti. Pitanje je koliko će vremena za to biti potrebno i hoće li to usklađivanje ići onim tempom koji želimo. Šumarstvo nudi rješenja već stotinama godina i upravo su šumari bili ti koji su puno prije ostalih upozoravali na klimatske promjene. Razlog je što šumski ekosustavi vrlo jasno reagiraju na klimatske promjene, ali i nude rješenja problema. Pojmovi poput kaskadne uporabe drveta i šuma kao ponora ugljika tek su odnedavno prisutni u široj javnosti, iako u šumarstvu time baratamo dugi niz godina. Problem je što se rješenja problema traže tek kada ti isti problemi postanu globalni. Rješenja su kompleksna i traže određeno vrijeme, ali i uključivanje drugih sektora. Tu ostaje onaj upitnik, ima li dovoljno volje i vremena za to?

Drvoprerađivači traže smanjenje cijena trupaca za čak 20 % iako je cijena sirovine u Hrvatskoj i dalje najjeftinija u regiji. Koje je vaše mišljenje o tome?

Moje osobno mišljenje je da bismo trebali promijeniti model na koji potičemo drvoprerađivački sektor. Cijena sirovine trebala bi se korigirati prema tržištu i tu ima prostora za povećanje cijena. Povećanjem cijene porasla bi i dobit Hrvatskih šuma koja bi se kroz raspodjelu dobiti mogla rasporediti u državni proračun. Model poticanja drvoprerađivačkog sektora tada bi mogao biti iz proračuna, kroz sredstva namijenjena regionalnom razvoju i ciljanim mjerama za razvoj i modernizaciju gospodarstvenika, a ne smanjujući ionako niske cijene trupaca.

Trenutna je procjena da je današnji sustav zadovoljavajući, što ne znači da se ne može mijenjati i poboljšavati.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime